Ah moram zabiljeziti jedan dogadjaj ovdje, koji uvijek rado prepricavam u sitnim satima :-)
Dakle, mjesto radnje- Zagreb, krizanje Vukovarske-Drziceve, vrijeme radnje- mislim 2001 ., ljeto( 6.mj), oko 00.00!
I tako sam ja taj dan, mislim da je bio normalan dan u tjednu, bila u kinu s frendicom I. na malo kasnijoj projekciji, mislim cak da je bio film Sve o mojoj majci, poslije smo lunjale po gradu, isle nesto pojesti, popile kava i kava-e koliko nas dvije mozemo lajati, da smo u zatvoru 25 godina u istoj celiji i da nas puste- rekle bi jedna drugoj- "E stara, nisam ti jos rekla..."
Uglavnom, ona je tad zivjela u N.Zg, a ja na Zitnjaku, zato sam i cekala tram na vec navedenom mjestu radnje :-)))
I tako ja cekam, vidim u daljini tram kako gmizi polako, mada imam neku dioptriju, nema nikog na stanici, a bogme ni automobila-malo horrovito, mislim prosao bi tu i tamo neki auto, ali bilo je sve u svemu nekako mracno i tiho...
I taman izvadim cigaret, da mi napravi drustvo u samoci, a mozda cu nekog s tim opeci ako zatreba nuzda, jer to mi je bilo jedino oruzje s kojim sam u tom momentu raspolagala...
Bas u tom mom svecanom paljenju cigarete, kraj mene, zaustavi se big red car....frajer provuce glavu kroz prozor i ono:" Curo, hej, trebas prijevoz???"
Ja se okrenem, a ono tip uredno jel te, "rukuje se s najboljim prijateljem"; "davi pitona",i to sve u 16...ja se sokirala, i ne znam sta cu, bjezat ne mogu, prvo-on ima auto, a ja cipele s vecom petom, mobitel tad nisam imala, i bas ko za vraga, nema nikog u blizini...povlacim ja taj dim, gorko u strahu, frajer jos mlati li ga mlati...promislim ja, idem se malo pomaknuti dalje od vrata njegovog automobila, jer mislim si, sta ako kreten naglo otvori vrata, povuce me, i bye bye....crna kronika....
On tako u trenu svoje ekstaze prozbori: Pa dobro curo, hoces uci ili ne, mislim, nemas se cega bojati, bit ce nam lijepo...."
Mislim se ja, hm....sad bih mu rekla: "Ma odi ti u 3 pm, majmune perverzni, idiote bolesni..."
Ali sutim ,ko ukopana, ko da mi se noge zalijepile za beton... Frajer jos ne odustaje...ja u sebi vicem:" Nek neko dodjeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, gdje fuckin' policija kad je trebas????"
Ma nisam luda ista reci, pa da ga jos isprovociram, da izvadi noz, pistolj, sta ja znam, je da sam gledala puno trilera, ali oni postoje i u pravom zivotu!!!
Tako frajer opet:" Udji u auto, ma steta da tako lijepe noge.."mislim jest da bi to bio kompliment da je upucen od normalne osobe, u tom momentu je to zvucalo prilicno ponizavajuce, dakle, "...steta da tako lijepe noge idu pjehe doma, udji vec jednom u auto, ti imas samo stavit noge na moja ramena i mijesati!"E sad sam vec bila luda, tram je bio bar stanicu jos udaljen, Boze kako u tim trenucima nista ne ide od ruke.... Konacno frajer, vec notorni desperado vikne: "Pa za lovu ako treba!"I ja naravno udjem...hehehehe, salim se, u tom trenu, konacno naidje neki drugi auto zbog kojeg je ovaj konacno morao kreniti, i pustit svog "najboljeg prijatelja" te primiti se volana....ah, hvala dragom Bogu!!!! Dosao je i taj tram, cak se i neki starcic pojavio na stanici, konacno okruzena ljudima....pomalo Twilight Zone....dakako tresla sam se ko prutic....dosla sam konacno doma, nazvala I., kad ona meni kaze da je nju neki frajer pratio sve do ulaza u stan...aaaaaaaaaaaaaaaaaaa
koja vecer....ubuduce smo imale dogovor, kad zaglibimo do kasno, spavamo jedna kod druge, tj, vracamo se skupa!!!! I tako bijase....
Post je objavljen 13.03.2005. u 13:13 sati.