E kako bih sad isla van, tako je suncano i cak nije hladno, dosta mi je ove zime i bezbroj robe tegliti na sebi, a najvise mrzim u takvom izdanju uci u tramvaje, koji opet toliko zagriju one stolice da mi se sve pregrije, I mean everything....
Kako ja tek znam biti isfrustrirana tim tramvajima, a nemam izbora, jer mi je to jedino prijevozno sredstvo na raspolaganju, a tek kontrole... Bilo je to prije mozda tjedan-dva, dok sam bila u zg....udjem ja tako u tram, ostancam kartu, kadli ono ne radi im aparat, vec mi nekako zamrlja kartu...ja promislim- ok, to je vas problem, i presjednem ja tako u sljedeci kad ono neki starkelja kontrolor, pita on mene kartu, a ja mu pruzim tu izmrljanu i pokusam mu objasniti sto se dogodilo...naime, nisam htjela ponovo kartu gurat u onaj sugavi aparat, jer koliko su oni paranoicni, jos bi me optuzili da sam tu nesto prepravljala- sto ne bi bio prvi put...a on meni na "ti"-jer ko sam to ja, obicna balavica-s upitom-jesam li to u skoli naucila....e, kad sam pop.z..la!!!!
Toliko sam se izderala na njega da je samo usutio, ma mislim se kad cu dozivjeti malo postovanja..., cijeli zivot nas odgajaju u duhu: "Postujte starije od sebe", uce nas persiranju etc....a ja sam nebrojeni broj puta osjetila samar upravo od starijih.... Moj zakljucak je da postovanje mora biti obostrano, a bogme vise sam nepostovanja osjetila od starijih osoba, ukljucujuci i profesore na faxu- a to je tek posebna prica.....
E sad cu si dati malo oduska....uglavnom, polagala sam tako jedan teski ispit, profa me mucio preko sat vremena, preznojila sam se na 101 nacin, a bila je zima.... I tako, u tijeku mog izlaganja, pokusavam ja s njim ostvariti eye-contact, jer volim ljude gledati u oci kad pricamo, kadli, njegov pogled nesto nize- totalno bezocno....mislilm da sam promijenila 1001 boju....kako je to bilo odvratno....znam da sam mahinalno povukla vestu prema sebi i onda je tek obratio pozornost na moje odgovaranje....uglavnom, rusio me, mozda sam i zasluzila, a opet sve je to subjektivno...
I ja se sad pitam, kome sam se mogla obratiti u pogledu tog ruznog iskustva, da ga tuzim??? A ne, onda bih nanizala sr.nj.a nad sr.anj.m, i to je problem koji me tu i tamo zna muciti!!!
Nije lako biti mlad, nemat nikakvu potporu i zastitu, danas na faxu, sutra na radnom mjestu...buduci da ne zivimo,sad cu bacit klisej, u pravnoj drzavi! Kako da sve ostalo funkcionira kad je sam vrh korumpiran....stoga mi je fax odavno prestao biti uzor, nije me obogatio nikakvim pozitivnim iskustvom, sve sto sam postigla, samo je zahvaljujuci vlastitoj samokontroli, i nekoj ko zna kako, pronadjenoj motivaciji.... Toliko bih toga htjela promijeniti i puna sam ideja, ali sva su mi vrata zatvorena, kao i svakoj mladoj osobi, a i nisam kcer nekog poznatog budzovana-sto mi zapravo i ne bi trebalo biti zao...ipak je meni najdraze da svojim trudom danas-sutra provalim kroz neka vrata....Ima li nade za nas??? Ima, naravno, ali tek kad se maknu oni koji jos zive u okovima proslosti, jer sve nas to baca u stoljece iza, a mlade tjera u "bijeli svijet"....