Osvanula je nedjelja, vani kisa, teska depresija...
Sama sam, prijateljiica u zg, decko u zg, nemam s kim ni na kavu, a samoj mi se neda...
Trebala bih strebati, ali nekako danas nisam motivirana, ali nije da imam mogucnosti se prepustiti beskonacnom sanjarenju, buljenju u plafon, izjedanju cokolade dok mi ne pozli, gledanju filmova, slusanju muzike- ne mogu si priustiti takav luksuz... zapravo sam taj bonus ispucala...zato sam i puhnila 2 godine na faxu. U tom preiodu jednostavno nisam mogla ucit, koncentrirati se, naravno na to su utjecale i bitne promjene u mom zivotu... Kao da me ponovo uhvatio pubertet... Htjela sam izlaziti, upoznavati ljude, plesati, zabavljati se do jutra- mislim sta je u tome lose???
Bilo bi mi zao da nisam odlucila se malo opustiti dok sam bila mladja nego sad. Naime, dotad sam bila zarobljena u 6-godisnjoj vezi, koja je vukla svoje korijene iz srednje skole, i nakon prekida te veze ko da sam bila pustena s lanca :-)
Ali, naravno, zivot u takvom stilu nosio je i odredjene posljedice... U tom periodu-sad ce bit preko 3 godine tome, izlazila sam sa svoje 2 najbolje, i jos danas je tako, prijateljice... E koja su to luda vremena bila, bilo je suza, horrora, smijeha, svega,ooooo, bilo je uzbudljivo. Jedna od njih je bila idealna za privlacenje raznih ludjaka (uglavnom bezopasnih), s drugom sam izlazila na vise trendi mjesta, pa su tamo ludjaci bili nesto sofisticiraniji :-)
Uglavnom, posljedica,,, hm,,,, zapustila sam fax, iskoristavala financijski svoje roditelje koji su na temelju sasvim zdravog povjerenja, mislili da ja uredno polazem ispite, ucim etc...ali nista od tog nije bila istina- kad se sjetim kako sam samo bila egoisticna... i dan danas pokusavam donekle opravdati svoje postupke, mogu kriviti svoj emocionalni zivot, svoje roditelje-koji su radili uzasan pritisak na mene-necu u detalje...ali zapravo stvar je samo u preuzimanju odgovornosti. Kad su moji roditelji konacno saznali pravu istinu- sve se poput mozaika srusilo,a ja sam se nasla ispod dna na kojem sam vec prilicno dugo bila stalni gost... Reakcija je bila prestrasna, nisam znala sta ce biti...onda sam morala konacno odluciti sredit svoj zivot- sto nije bilo lako, uz obvezu da vratim povjerenje, a to nije nimalo zabavan zadatak- tako sam se obvezala!!!
S vremenom su roditelji oprostili- nikad nece zaboraviti, tu i tamo mi nedaju da ja zaboravim...ali tad sutim, nemam sta za reci u svoju obranu, ali da se istina nije saznala ko zna gdje bih ja danas bila, sigurno ne apsolventica, sigurno ne u sretnoj vezi i olaksane duse...
Zapravo, cijelo to vrijeme mog hedonizma, uvijek onako poput duha stajao je strah od posljedica-jer sam valjda znala da se istina uvijek otkrije, prije ili kasnije...I tako sam izvukla pouku, i "100 kg" sam laksa... Mislim iz ove sad perspektive da sam imala srecu, roditelje koji su mi dali second chance- sto potvrdjuje onu tezu o roditeljskoj ljubavi, ko ti nece oprostiti ako ne oni, doduse ima cijena koju jos placam.... morala sam se odreci zivota u zg, tako da sad putujem u zg na ispite, na neki nacin pati mi veza, ali vjerujem u ljubav, a i znam da cu se brzo vratiti....
Evo, vratila mi se motivacija za ucenje, idem se bacit na posao :-))))))
Post je objavljen 13.03.2005. u 12:43 sati.