Eto, psihicka priprema za ucenje...tako mi se neda, konacno je osvanuo manje hladni dan, a ja moram camiti u kuci i strebati i strebati.... Za 10 dana mi je ispit, i sto je najgore, ne znam hocu li ga stici spremiti...nikad kraja ovom faxu... Toliko puta sam se zapitala jesam li upisala pravi fax za mene- dakako rijec je o pravnom!!!! Pitam se imam li ja zeludac za to!
Naime nasla sam neku biljeznicu iz osnovne skole, ne znam kako je prezivjela sve ove godine u nekoj ladici u hodniku, uglavnom, prelistala ja nju, i nadjem neki sastav pod naslovom: Sto bih htjela bit kad odrastem???"...bio je to 8. razred, dakle, napisala sam da bih htjela studirat kemiju, farmaciju- u tom stilu! Citajuci to , moram priznat da sam se zapitala, uvijek sam briljirala u kemiji, znam da se profesorica u srednjoj uhvatila za glavu kad sam joj rekla da cu upisat pravni fax...i ja sam se otad nekoliko puta uhvatila za glavu... Ma u biti nije mi zao, ali rastegla sam taj studij, moji vrsnjaci su mahom diplomirali, rade, imaju obitelji...a ja jos pod roditeljskom paskom, i dobijam dzeparac za eventualne izlaske... da, mogla sam se lijepo zaposliti, ma radila sam ja, ali sam isto tako odlucila zavrsiti konacno studij...zavrsiti zapoceto.
I eto me tu, 4 ispita do kraja, a nikad kraja, jer svaki ispit koji padnem, baca me unatrag 2 mjeseca-jer su takvi rokovi, pomnozeno sa 4, uzas po najgorem scenariju. Jos imam mogucnost da se zaposlim u 9-om mjesecu kod nekog odvjetnika-ako diplomiram, ali to je realno impossible, Zasto???
Jer ovaj fax mora iscjediti jos love i love, nije im dosta, a meni ponestaje snage, bas pred kraj, koji bi trebao biti sladak, koji bi trebao izbrisati sve traume mog studiranja, al ne, on ga podebljava...
Znam da ima i gorih stvari od ovih koji me muce, ali eto, kazu ljudi svatko ima svoj kriz, moj je trenutno ovaj...ma ima jos tih stvari koje su mi pojele zivaca i zivaca-neovisno o faxu...
Mozda sam opsjednuta svim tim, jer zelim nesto konacno u svom zivotu konkretizirati, pa onda dalje u borbu za goli zivot.....