Danas me ceka opet ucenje i ucenje...sad kad bih trebala najvise stisnuti- ja gubim volju, tako svaki put i onda ne zavrsi dobro, a to je jace od mene... ubijaju me sitna slova, niti cviksi vise ne pomazu. Jucer sam se nasla s jednom frendicom koja je nedavno diplomirala, kolegica...rastegla ko ja fax, i bas smo pricale kako smo se promijenile, nekad smo bile vise za zezanciju, zabavu, a sad nam osmijeh rijetko krasi lice! Ne pamtim kad sam se od srca nasmijala...ne pamtim kad sam bila opustena, bezbrizna...i pitam se jel ovo sve meni potrebno. Pa zivot je kratak, zasto ga tako jadno potratiti, tko je taj koji je prvi postavio nekakva mjerila vrijednosti u drustvu, zasto se cijeli zivot svodi na rad-rad-rad, kad u tome rijetki uzivaju, mislim na plodove tog silnog rada! I kad se pogledam u buducnost, imam osjecaj da necu imat vremena osnovati obitelj, danas se sve svodi na nekakvo zrtvovanje, [B]ako ces zrtvovati neku karijeru- egzistencija je upitna, ako ces imat karijeru, obitelj ce patiti, ako kombiniras jedno s drugim, kvaliteta je upitna s obje strane..
Od nerada, ne mozes zivjeti, htjela bih putovati, vidjeti svijet iz druge perspektive, ali sjetim se jedne svoje frendice i njenog supruga- oboje rade ko manijaci, imaju super place, malo dijete i ne stignu nikamo otici, onda se zapitaju, sta ce mi silna lova kad ne mogu u njoj uzivati-jedan shopping to nece zadovoljiti, dan se svodi na: budjenje, vodjenje djeteta u vrtic, posao, povratak s posla, dignuti dijete iz vrtica, vecera, tv, spavanje, etc.... dodje dugoocekivani vikend- brdo neopeglane robe, brdo robe za pranje, stan zreo za ciscenje, odlazak na neku kavicu, kuhanje rucka, tv, spavanje....
I eto ja se grcim zavrsiti ovaj faks, za neku crkavicu od 3500 kn, zivjet cu ko podstanar ko zna koliko, cekat da postanem kreditno sposobna pa se uvalit u dugove, vagat kad cu imat dijete-jer to je nazalost luksuz postao-poserem se na demografsku politiku!!!
I tako ja polagano bivam demotivirana, jer ne mozes imat ovce i novce...a fuckin' life!!!!
I went down to the crossroads, fell down on my knees.
I went down to the crossroads, fell down on my knees.
Asked the lord above for mercy, save me if you please.