...Nedija...

....prije u našoj familiji u nediju ja bi iša u spizu, kupija marendu i meso za obid, ispeka bi gradele i bili bi svi skupa na obidu i bilo bi nan lipo. E sad, jutros san se usta, a nje nima već uru.....biće išla u spizu, ali još nije tu...moramo brzo na misu ja i dica, a neznan oćedu dica stić marendat..ko zna, ma isto ne smin je zvat na mobitel jer pomislit će da je kontroliran, a to ne bi tija. Znate pomalo mi se čini ka da mi se neda ništa, ali ja san svjestan da to znači da pomalo padan u depresiju, ali neću, neću se pridat, neću se pustit...ka šta san prije pisa, iman ja zašto živit i za koga....četvero dice je tu a i moja draga, i za nju ću živit neka ona to neće. Niki oblačan dan baš depresivan, ali ja san odlučija da neće bit taki. Marendat, odvest dicu na misu, posli obidvat pa onda u brdo u šetnju, a nakon toga kućanske poslove, popravke....i gledat rukometaše večeras u borbi za treće misto....aj bog

Oznake: dnevni boravak

31.01.2016. u 08:43 | 1 Komentara | Print | # | ^

Sta sad

....tablet opet....jucer mi je rekla da je nasla stan, a ja san odgovorija da sta ja tu mogu......i onda nije dalje nista govorila......al san isto sazna....dok san mlaje vozija u skolu, sam mi je moj "broj 3"(od milja) reka bez da zna da mi je mater ista rekla, on reka; .....znas tata, mi se selimo za tri tjedna.... znan, izustija san tiho, a suze, ne suze vec poplava je krenila niz moje lice.... pojaca san radio da me ne cuju jer sidu iza mene u autu, mislin, nisu oni nista culi ali su osjetili, znan to....nisu dica luda, iako san svjesan da nji dvoje od 8,5 i 11,5 jos potpuno ne razumu sta je to rastava, ovi stariji, cer od16 i sin od18 nazalost itekako razumu. Mada moran priznat da oboje isprid dice izbjegavamo vadit "sporku robu" i to je dobro.
Znaci, sta je tu je, zivot ide dalje. A ljubav, ljubav nan je ispala nigdi po putu, al nacemo je mi obecavan van svitu.....nacemo je kad tad....

Oznake: tri dana prije novog posla

28.01.2016. u 15:19 | 0 Komentara | Print | # | ^

Rana zora

I opet san se probudija ranon zoron i spavat ne mogu....nije dobro. Otic cu u ku..c vako. Pisen na tabletu pa nema kvacica jbg..haha.. Tablet, kakva sprava, zadnji post san pisa isto na njemu, isto ujutro prije par dana i na kraju nakon skoro tri kvarta od ure badanja, nestane baterije...........vec san bija zamanija rukon haha (bija bi ga malo smrvija, lakse ga je pit, ipak je to tableta..haha).
Sta rec, jucer me popodne obavijestila zakonita da je nasla stan za najam trosobni za nju i dicu. Inace zivimo u kuci u vlasnistvu moji i to u cetverosobnoj povrsine 90m. Bas ce lipo bit kad ostanen sam, kad odvede dicu od mene u 90m. Boze, boze.... Srica navecer rekla da joj stan ne pase, da je malo daleko od skole...To znaci da jos ostaju doma, fala Bogu... Mislin, svjesan san da idu, ali opet srce ce mi puknit kad odu....dico moja, dico moja...voli vas vas tata do zadnjeg dana, do zadnje kapi, zadnjeg daha, zadnjeg pogleda.....
Sve je tribalo bit drukcije, sve, al privelike frizi oboje na srcu i dusi nosimo. Reka san joj sto puti, da mene ona ostavlja radi drugog ok, reka bi zajubila se, sta sad dogodi se, al vako....problema ima svugdi i tribalo ji je rjesavat, a ne gurat ispod tapeta....ja mislin.....,ma koga vise briga sta ja mislin, bolje da ne mislin, da san manje mislija bilo bi mi bolje u zivotu, ovako....ovako se nadan da cu nac stako posla digdi vani i da ce dica, a i zakonita ostat tamo di in je misto, a to je u svojoj kuci.
Je evo sad kad se procita ovi tekst vidi se, potonija san malo, jesan, al sta je tu je i znate dignit cu se ja opet i opet cu bit oni stari ja. Fala Bogu nije niko bolestan, a nije ni niko umra Boze prosti. Kazen, bicu ja opet oni stari sta se zna zajebavat, zna bit ozbiljan, a zna i zaplakat kad triba, e.
Ka bi ona znala kako ja nju volin, nikad ona mrdnila odavde ne bi, ali valjda to tako mora bit. Bog ima plan za svakog od nas. Ovi za mene je posta pun suza i patnje, ali ja jos uvik virujen u sritan kraj, kad tad, kad tad, pa makar i za pedeset godi zivit cu za jos jedan poljubac, jedan zagrljaj, ma jedan pogled oni iskreni sta vise od zlata vridi, jer oti dan ce doc......ja to znan. Sve ovo sta bude izmedu nece bit bitno jer moja ljubav je prevelika, ozbiljno mislin.

Oznake: posteja

26.01.2016. u 04:40 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kod socijalne radnice.....

Jutros išli odradit papirnati dio naše rastave.... Socijalna radnica i psihologica i moja zakonita.....koja to neće još dugo bit....kako stvari stoje. Osječa san se ka prid egzekuciju u nekoj feminističkoj državi, samo san čeka koja će mi glavu odrubit.....Otiša san tamo s namjeron da buden pozitivan, da bude sve kako ona oče, da prođe bez problema i da neću suzu pustit......Ali nije bilo tako, sječanja suze natjerala, pa laži, ulipšavanje , konstrukcije,......sve mi se parilo da očedu me okrivit i onda san se počeja branit, upalija mi se obrambeni mehanizam i posli samo deset riči san zamuka....nema smisla, stvarno nema smisla, reka san jin da napišu šta god oćedu, da mi je svejedno da ja dicu (a i nju, kad san budala) uvik isto volin i da meni niko neće nji branit viđat, oću reć ja kad zaklopin oči ........vidin ji sviju, mogu bit na drugon kraju svita čujen njiova srca kako kucaju, vidin ji kako se vračaju iz škole, vidin kad se ustanu iz postelje u rano jutro onako zgužvani i krmeljavi, volin ji i ništa mi više ne triba..... Ljubav, strast, ma ko to more platit....mirit se to ničin ne more...

Priča druga:
Drugi put (ovi put mi se neda vračat u djetinjstvo...)

14.01.2016. u 10:25 | 0 Komentara | Print | # | ^

Počinje priča, skupila se hrabrost....

A jubav , jubav nikad neće umrit, nju san spremija nigdi duboko u srce da je niko ne najde. I sad, sad san sritan jer je mogu volit bezuvjetno. Bezuvjetno, razumiš, bezuvjetno!!!! Ne moran bit obrijan, ne mora bit kuća usisana, ne mora bit lipo vrime(može puvat najjače jugo na svitu), ne moraju dica ić leć, ne mora bit ništa kako triba, a ja je jednako mogu volit i kad je jugo i kad je PMS i kad joj je moja mater digla živce i kad su dica divlja i kad se tuku, uvik je isto volin i baš mi je lipo, zamisli.....VOLIN JE, a taki neki mir u mojoj duši, spokoj, ljubav velika, a ona, ne govori ništa, a i ja šutin....i opet je volin i tako će i ostat.....dok me bude...Samo se moran nekako maknit od nje, jer ona je nesritna kad me vidi, vidin joj to u očima i znan da gren samo kako ne znan, mislin znan vlakon, buson, eroplanon, sveisto, ali....uvik ima ali, recimo najmlađi se pričešćije, zamisli, desetog travnja, a i jedina ćer se krizmaje u peti misec, e sad ostaloj dvojici san bija prisutan na feštama, iman li prav ovo dvoje uskratit sliku s fešte s njiovin ocen na sliku, ko mi more dat odgovor na to, a opet šta ću in ovako nesritan, a toliko vrimena niman ili iman.....valjda oni gore zna bolje. Sve će opet bit lipo znan to, i sad mi napamet pada nikad nikoga ne bi ostavija na po puta, NIKAD!!! A Dino Merlin razvaljuje iz pozadine...."U ovin godinama..."

Priča prva:
Rođen san kao vrlo mlad (hahaha...), odrastao u familiji s braton, materon i ocen i babon u dvosobnon stanu u prizemlju jedne zgrade u predgrađu Splita i to nakon šta su nan dok san ima tri godine morali rušit kuću jer se širila tvornica...to doba zlatnog širenja industrije, rani sedandeseti godin, raseljavanje (razjebavanje sela...)... Neman se na šta posebno žalit, nisan bija gladan, bija san ispeglan, čist i uredan san iša i u vrtić i u školu i na vjeronauk, ranih osandesetih.....e sad najviše mi je ostalo u sječanju moje prve simpatije, kako ono nisan iša na iskurziju u četvrton razredu (ajme šta san plaka...), teta u vrtliću, nastavnika u osnovnoj školi, sportova koje san trenira, ali najviše onog šta san potisnija duboko u sebe i protiv toga se borija cili život sam sa sobon, je to san sad prije tri četri miseca i naglas reka, ali bilo je već kasno, zasra san pa nije imalo više nikako značenje....Dakle, moja pokojna baba (Bog joj da sto pokoja..) bi u onin vrilin popodnevima lita kakva su bila kod nas na moru kad bi išli popodne malo prileć u posteju, zaškurili one socijalne rolete još se sičan ti rupica na njima i sad su mi prid očima radila nešto šta se maloj dici ne smi radit jer je to zločesto. Posli san naresta i zapantija je ka polupismenu, malo inteligentnu, udovicu trideset godina i nisan joj moga ništa zamirit.....
biće još....

12.01.2016. u 17:03 | 0 Komentara | Print | # | ^

Novo jutro...

Znan da ništa ne razumite, ali svatit će te valjda po putu o čemu je rič...ma eto, posli osamnajst godin braka, moja srića je odlučila da je kraj, gotovo, nima više, pukla jubav...e, sad lako bi bilo da smo ja i ona sami, ma nismo...stvorili smo četiri mala bisera ča su tek ugledala na svit, od osan do osamnajst godin...i otiša bi ja jer ona to oče, nije problem, samo iman li ja prav svojoj dici vazest oca, ćaću kako bi oni rekli. A opet di otić? U postanare? Ma nimamo mi pinez za to. Samo ona to ne razumi ili neće...

11.01.2016. u 07:33 | 1 Komentara | Print | # | ^

San

.....je rano je ujutro, al nisan dobro spava..... Sanja san je opet, sanja san kako joj govorin ustvari ono šta mislin, da mi fali njen zagrljaj, njen pogled i njen poljubac...an...i da san pustija suzu........prišla mi je u onon nekon dugon džemperu i uskon uz vrat, ka tunika i zagrlila me i onda san se probudija i bilo mi je žaj, jer da san još bar malo spava možda bi me i poljubila u snu i ja bi bija puno sritan. Odlučija san to joj reč da mi fali, da je volin.....al ne, nesmin, jer naidiće se, popizdit će, počeće vikat, a to ne želin. Ne bi tija je nikad više u životu naidit....

08.01.2016. u 06:34 | 0 Komentara | Print | # | ^

18 godin....

....e puno je vrimena prošlo.......je, al' nisan joj još sve reka, ma ni pola, a kako ću sad kad je sve gotovo, kad je rekla da mi više nismo MI, da zaboravin i odj...n iz njenog života.... i kako sad da joj kažen da san je volija, da je volin i da ću je uvik volit. Kaže da san nezril emocionalno, da san ka malo dite..... a nisan, znan da nisan, samo je volin, puno je volin i uvik ću. Nisan bija baš cviće, ali nisan ni u raju živija, al san uvik zna jedno i to znan i sada draga moja.......uvik si mi bila na prvon mistu i uvik ćeš bit, a ti...ti si se sad vratila u mladost i bižiš od stvarnosti, svetiš se, al neka, ja ću se borit, uvik ću se borit do zadnje kapi jer BRAK I FAMILIJA su jedine istinske vridnosti u životu čovika, tako da me nikad neće proć, a kamoli štufat....jedina...

05.01.2016. u 19:45 | 0 Komentara | Print | # | ^

Otpočetka

Znan, puno tega nečete omar razumit.. I to je normalno, jer ni ja uvik sebe ne razumin. Al' eto omar da znate; VOLIN JE ka' šta je niko nikad neće volit.. Nismo uvik skladno disali, znan, nisan bija baš cviće....al' san uvik samo jedno tija....zrno sriće, kap smija, šaku jubavi i tu san poginija.... E, ma neka....reka je moj dotur; za ono ča vridi vaja se borit do zadnje kapi...... I tako će i bit..

02.01.2016. u 01:57 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (9)
Prosinac 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Flag Counter

Linkovi


http://rvatiudijaspori.blog.hr/