Mala namiguša

Mora da je Ironija nekoć bila voljena
Tražila je sumnje u haljini do koljena
I plesala baš uvijek sama
Nježna, opasna, emancipirana dama.

Rekli su mi da sam krasna.
Još i danas mi ta tvrdnja nije sasvim jasna
Jer moj svaki stih smislen vješto
Uvijek znači ono drugo nešto.

Kad poteku suze i gorak je zrak,
To meni smiješno je, vidljiviji je mrak
Od izmišljenih bajki i realnosti bez stila
Ironija je uvijek prikladnije mila.

Sad osudu za vlastitu zlobu i kob
Čitat će nam svakoj prepotentni snob,
A mene nije briga ni za svijet ni sreću
Kad od Ironije prijateljicu neću naći veću.


-------- jubilarni 100. post --------