I to je sve, za sreću malu.

Koliko je prerano noćas?
I miris tvog parfemam ostavlja dojam kakvog nema. Ne smijem te dotaknuti, ni gledati te ne smijem, samo sjediti u polutišini s glupavim osmijehom tu i tamo nabačenim, ako me pogledaš.
Ne želim čuti ono što već znam.

Nepregledni niz nasumično nepovezanih, a sasvim jasno ukomponiranih malih glasova koji se ne čuju.
Ma nemaš ti pojma o čemu ja to pjevam.
I kad šutim nemaš pojma. Mogla sam te voljeti, mogli smo imati sve. Pusti sad priče, poljubi me.

Ne želim čuti ono što sluti, ne želim biti ja. ... o da sam barem poput nje, samo na tren da pobjegnem i ne vidim i ne čujem.


On je ovako to opisao;

"Noćas, pa noćas radi što želiš
jer možeš
jer si mlada
jer si lijepa
i zato što te vole.

Noćas, pa noćas
možeš i pokoriti svijet
svi će te slušati
svi će doći
bogati,
jadni,
sami,
sretni,
lutalice,
ubojice i
pravednici
i ja ću doći.
Noćas, pa noćas
možeš što god poželiš."

A ja sam poželjela njega na što je rekao:
"Osim gada poput mene."


8. rujna 2009. the most loneliest day of my life.