Pogledaj iza oblaka.

Ove je godine došlo ranije. I to puno ranije. Usudila bih se reći, zastrašujuće prerano za jedan svibanj. Jel.
Ne radi se tu ni o čemu posebnom, posebice ako promatramo aspekte onoga o čemu se radi i što ću napisati tek na kraju, zbog efekta, samostalno.
Dakle ako promatramo svaku pojedinu stavku za sebe, dovodimo se u situaciju da razmišljamo o neophodnoj važnosti nabavljanja parfema koji puno košta i puno obećava, a nabavljamo ga jer miriše po šeČeru i to onaj ružičasti. I ima lijepu bočicu. Nadalje, dolazi se do zaključka koji tvrdi da je ta stvar, koliko god materijalna bila i nekim dijelom trivijalna, igra ogromnu, dapače veoma važnu ulogu. I naravno, mora se nabaviti.
To je prvo, sada krećemo dalje. Zabave radi.
Savršeno bijelo nevina haljina. E, to je već problem, jer kad zapneš za nešto tako savršeno bijelo, zna se da se sprema gadno nevrijeme, ali ne u smislu prognoze jer kako s tim stojimo, za par će dana padati snijeg. Pri temperaturi zraka 27° C, ali to ionako nije sad bitno.
Nevrijeme u smislu emocionalno/polufizičke destruktivne scene. Koju ja veoma lako odglumim kad je nema i to vjerodostojno, ali me baš svaki put zezne jer ju ne znam sakriti i to boli, najčešće. Uz haljinu idu naravno i cipele.
To je priča za sebe. Bolesno alegorična, opsežna i monumentalna koliko to jedna priča može biti. A itekako može, jer daj djevojci prave cipele i ona će bezuvjetno savršeno pokoriti svijet.
No najveći misterij doslovce, je onaj o sjajilima i to ne bilo kakvima nego onima s okusima World tour npr Paris koji je od ruže pa ako se kombinira sa bombonima od šumskog voća i ledenim čajem od brusnice, dobije se... K vragu, što se ono dobije?...
Ponoć, ili tu negdje i smiksani koktel tih istih okusa i mirisa šeČera i bijele haljine i dodira osmjeha na usnama.
Dozlaboga patetično romantično izblijedlijeLIJELIEJla drama.
Pogledajmo sad negdje iza oblaka.
Pa takve se drame događaju neprestano.
Dobrodošli u stvarnost.