Bezrazložno tužna pjesma

To mora da je sjećajne;
došlo je tako tiho i nježno
da previdjeh ponor očaja koji skriva.
Na prstima je hodalo rubom
snene postelje i ostavilo nejasan trag
na jastuku blizu usana koje su
jasno šaptale:
"Još samo nekoliko minuta,
još samo nekoliko stihova,
još samo ovo ljeto."
Ali sjećanje, okrutno i lijepo,
nestalo je s dahom nakon sna.

Patetika.

Nije to bilo sjećanje,
bila je to ona
- krasna ljetna pjesma
puna obećanja i pobjeda,
sa svojim dvojnim licem
što varljivo ljubi svaki put kad zasvira.
A onda nestane
drhtajem nakon istog poljupca
tek što zadnja nota
izdajnički sjedne na poslijednji stih
i okrene leđa umornom spavaču.