02

subota

travanj

2011

O muzeju i rozeu

Slušam Gunse I used to love her, (but I had to kill her) na repeatu zadnjih pola sata. Prokleto dobra ljubavna pjesma kad si pissed off na nekog bivšeg. Što nisam. Jerbo tajm hils. Petak. Službeni početak vikenda. Kako to obično biva, svaki petak meni je dan za ugađanje samoj sebi. Pa sam tako danas otišla laserom uklanjat dlačurine koje ni nakon petog tretmana ne misle otpasti, nakon tog pretrčala cestu i odjurila na vježbice, pa mi niti to još nije bilo dosta i ubacih u priču i bazen i malo saune jer obično iza svega toga zaspim ko beba ponešto ranije. Inače. Što danas nije slučaj. Pa kratim vrijeme nesanice uz čašicu rozea. U međuvremenu, kako se moje nepisanje pretvorilo u trajno stanje lijenosti s rijetkim ispadima inspiracije kao danas, kada jednostavno prštim od energije, svašta se izdogađalo. Ponovo sam bila u vječnom gradu ovaj tjedan i zaključila kak smo mi fakat sjebana nacija i kako ću se odsad obuvati samo tamo. Jerbo smo u zaostatku kak god da okreneš s trendovima. I umotani u tamne boje ko da smo na sprovodu. (Btw, tamo više nitko živ ne nosi uggsice i ne izlazi u novinama kad nekog snime s lažnim LV-om jer ga pola grada fura). Meni je osobno sve od njega gadno baš zbog tih snobovski naglašenih logotipova, ali sto ljudi, sto ukusa. Usput sam obnovila sjećanje na povijesne lokalitete jer mi je društvance prvi put bilo u posjeti tom gradu, pa smo đirali po svima poznatim lokacijama. S obzirom da sam prešla zavidnu kilometražu pješice i usred tjedna se vratila u surovu hrvatsku stvarnost, odlučih nastaviti šetati i po Zagrebu i posjetiti slatki mali terapeutski muzej na Gornjem gradu. Tamo nećete vidjeti stare majstore niti izloške iza stakla, ali će uz svaki izložak stajati priča koja će Vas uputiti na povijest kako je predmet dospio u Muzej prekinutih veza. Zapravo je to idealno provedeno popodne nakon što krajičkom oka spaziš nekog iz svoje prošlosti kako šeta ispred tebe. I tako je suptilni poticaj jednog trenutka postao highlight mog dana. Ako razmišljate kamo za vikend, 20 kuna će se pokazati kao dobra ulaznica za dašak susreta s tuđim nesretnim ljubavima. Uostalom, proljeće je i treba se izvući iz kuće. I uživati u spoznaji koliko sam zapravo sretna. Jer jesam.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.