Di god pogledam....

.....Guzice i sise, rekoše meni dragi splitski dječaci.....Dragi kolege po blogu, vjerojatno ste zamijetili da ove godine sam bila isuviše lijena išta napisati, a ne daj blože poslikati što se tiče proteklih praznika uglavnom ispunjenih tamanjenjem prigodnih delicija na više adresa. Iskreno, jedva sam dočekala povratak u normalu jer mi je sve to postalo isuviše naporno. Isto tako, zadnji post je uglavnom bio dokumentarističkog tipa, prije prvog snijega, a sada, eto, ima ga u izobilju, a to definitivno nije za mene poticaj za išta, osim hiberniranja, odnosno boravka u zatvorenom. Uglavnom, švercala sam se samo s ručka na ručak, a da za nijedan nisam apsolutno mrdnula prstom. I feeling je predobar. Ja sam zapravo, htjela ja to sebi priznati ili ne, pravi parazit što se tiče te moje kvazi ženske strane vezane uz kuhanje. Nekako mi je to čisti gubitak vremena, a i s obzirom kako izgledaju moji radni dani, nekako nemoguća misija za ostvariti preko tjedna, evenutalno vikendom i to uz hrpu milih pogleda s njegove strane. Osim toga, gdje uopće piše da bi žene trebale biti te koje se brinu o kuhinji? Kažu da su frajeri bolji kuhari. Ja sam skroz pobornik te teze s naglaskom na dokazivanje iste. Mene fakat pali varijanta frajera za štednjakom, to mi je ono, too hot za vidjeti. Nego, elem kad se već dohvatih tih ženskih i muških varijanti gledanja na stvari.... postalo mi je jaaako naporno pratiti ikakve medije. Čisto radi toga jer se bojim da mi proradi neki imaginarni čir. Recimo, glavna stvar u medijima zadnjih dana je nova recka iznad kreveta eminentne, (bar sudeći po naslovnicama dnevnih i tjednih novina), pjevačice koja opako koketira s cajkolikim izričajem, nema sluha, ima (meni) očajne pjesmuljke, ali ima lijepo tijelo koje joj je, ako ćemo iskreno, jedino čime može privuči pažnju.. Dobro, zalomio se tu i jedan filmić s kršnim dinaridnim tipom koji me neopisivo podsjeća na jednog iz dvojca Kiza i Komina, a kojim je napravila više za proboj informatičke industrije od svih akcija svih informatičkih tvrtki i operatera skupa. Opet, žena ne radi za nekim strojem u nekoj tvornici, u nekom uredu po 8 i više sati, više nego dobro zarađuje pokazivanjem tog tijela, zapravo, cijeli njen posao ( i njojzi sličnih) je održavanje dobrog izgleda, pa smatram da bi svaka od nas, kada bi imala cijeli dan za takve stvari, dok joj neka teta koju plaća da joj kuha dijetalno izbalansirane obroke, izgledala najbolje što se može izvući iz sebe. Ono što me smeta u cijeloj ovoj čušpajz sceni je percepcija žene kao komada mesa, izbacivanja sisa i dupeta na halo, raskrečivanja nogu i photoshopiranja do neprepoznatljivosti. I onda se svi krenu čuditi što je cijeli sustav moralnih vrijednosti postao katastrofa u kojoj u brakovima svak svakog vara, veze su bez obaveza, svi su neki fuckfrendići, a sve se svodi na to, ako možeš imati 20 g mlađu curicu, čemu onda tražiti iskreni odnos? Ljubav? To je stvarno za one starog kova. Nego, skrenuh, čisto spontano s teme o kojoj sam htjela reći koju....Užasno mi je žao što smo postali nacija tabloidnih mozgova, nacija u kojoj se više ne cijeni doseg jedne Slavenke Drakulić, Vesne Pusić, Dubravke Ugrešić, Tene Štivičić, Mire Furlan, Julijane Matanović, Maje Mamule, Maje Hrgović i svih onih kojih se trenutno ne mogu sjetiti, a za koje ćete, kada ih i pročitate ili vidite u medijima između verbalnih rigotina Maje Morales i Ave Karabatić, reći samo jedno spontano: bravo...Sve one ne pohode balove trač časopisa u kojem je glavna vijest da su nekome snimili celulit, bradavicu na sisi ili da je obukla po mišljenjima nekog modnog znalca s viškom ženskih hormona Lanvina iz prošlogodišnje kolekcije. Žao mi je što ima mnogo još neimenovanih žena koje hrane i podupiru ovu državu, vode firme, razvijaju nove proizvode i znanstvena dostignuća i kojima ne plaćamo mirovinsko i zdravstveno mi, kao što je to običaj za gomilu tih pevaljki i starleta. Žalosno je što tim Fanikama, Avicama, Hanicama, Majicama, Dančikama, Jelenicama i sličnima se daje više medijskog prostora od nekih koje mozak upotrebljavaju za više radnji od pukog kombiniranja poklonjene im odjeće, poziranja i lovljenja praznoglavih tatinih sinova u bijesnim autima koje će slupati prvom prilikom kad nabave robu od lošeg dilera....Što bi rekla jedna draga blogerica, ja nisam odavde...očito sam ostala u nekoj boljoj i smislenijoj prošlosti, barem mentalno...Na tu temu, eto jedne pjesmice također iz neke bolje prošlosti uz Klimtove slike, gdje ćeš bolje...