Aidan nije izmišljeni lik

Onomad kad se Sex i grad prvi put emitirao na televiziji i doživio svoj bum kod ženskog življa, nisam ga gledala redovito jer sam imala 3 puta tjedno aerobic u kasnijem terminu ili njemački, pa dok sam se dovukla doma i prošetala psa obično bi i završio. Onda su počele reprize, a s obzirom da baš i ne gledam tv, nije mi se dalo loviti gdje sam ono stala i što sam propustila nego su mi to tu i tamo prepričavale cure na kavi ako bi se povela tema o tome. Onda sam pred nešto manje od godinu dana skinula sve sezone s neta i stala negdje na sredini...Par mjeseci kasnije je došao film u kina i totalno me razočarao, silnom ljigom između likova, gotovo neprepoznatljivošću dotadašnjih obrazaca ponašanja svih likova i preserancijom razno raznih markiranih stvari koje su sponzori gurali u prvi plan jer je valjda bila stvar prestiža koju marku trenirke ili tenesica će Miranda obući za jutarnji jogging. Iskreno, nije mi nikad bilo jasno zašto je Carry ostavila jackpot od muškarca, dobrog, nježnog i romantičnog Aidana radi njoj fatalnog Mr. Biga, tipične muške švalerčine, koji baš i nije bio uvijek med i mlijeko prema njoj, ali je imao onaj švalerski šarm i par krasnih romantičnih poteza kada bi zasrao stvar. Niti prema svojoj supruzi kojoj se više ne sjećam imena, ali s kojom se bio oženio eto tako iz hira dok je prvo spomenuta tulila i naricala za njim nije bio svetac. Ali ne radi se sad tu samo o njoj i toj seriji... Općenito gledajući, dobra većina žena kad tad u životu ima potrebu biti s bad guyom, (bad guy-barem u jednom segmentu njegovog karaktera, frajerom koji se razbacuje svojim ljubavnim i inim postignućima, ne mislim sad da su nužno kamatari ili mafijaši). Kao da uživaju u tome da budu nesretno zaljubljene, a ako im netko dade cijelog sebe, to im ne odgovara jer valjda nisu spremne na toliku količinu pažnje ili im je to jednostavno-prenaporno, papkasto ili jednostavno nisu zaljubljene jednakim intenzitetom u njega pa mu ne mogu uzvratiti. Ili jednostavno nisu nikada doživjele da ih netko u potpunosti doživljava, podržava, prati što govore i osjećaju, ima strpljenja za sve njihove ispade i da im je u svakom trenutku dobar vjetar u leđa, najbolji prijatelj i ljubavnik kakvog mogu samo poželjeti (ovo potonje u idealnoj konstelaciji zvijezda). Zapravo, većina muškaraca i nije takva da pokazuje da mu je partnerica primarna osoba u životu nakon dužeg perioda veze, vole se frajerisati i nalaziti aktivnosti koje ne uključuju oboje, (govorim u globalu, čast izuzecima), ali kad im i takav primjerak naleti, onda se u ženskom, čudnovato koncipiranom mozgu pojavi neki razlog zašto im takav tip muškarca ne odgovara. Uglavnom, sve što je siroti Aidan u seriji htio je da se skrase, a ona je stalno ponavljala da nije spremna na to, da bi se na kraju desila slabost na njenog fatalnog Biga i ošlo sve k vragu. Muškarci, pogotovo s ovih dinaridskih krajeva vrlo često na prvo mjesto stavljaju svoje društvo, lokalne birtije, izlaske, nogomet s dečkima, „prijateljice“ i prijateljice, a oni koji se drže za maminu suknju i tvrde i u srednjim tridesetima da njihova mama kuha i pegla košulje najbolje su specijalni slučajevi koji zaslužuju zaseban post. Počnu shvaćati svoje partnerice zdravo za gotovo i prestanu se truditi oko njih. Uglavnom, S & C mi je bio najdraži kada se odigravala priča između mršave kolumnistice i Aidana Shawa, odnosno Johna Corbetta čije lice mi se urezalo u mali mozak još u „Životu na sjeveru“ i otada traje moja „zaljubljenost“ u njega. Mislila sam tada gledajući u ekran, (mislim da je to bila druga sezona serije), čovječe, kakvo savršenstvo od frajera; tako je dobar, topao karakter, topao pogled, zgodan, pametan, sposoban, nježan, brižan, romantičan, ma savršen.... Eh, što bih dala da mi jedan takav naleti u stvarnom životu...naravno, te epizode sam odgledala u jednoj samosažaljevajućoj solirajućoj oj-joj fazi kada obično posvećujem pažnju knjigama tipa chic lit & selfhelp tematike, nepogledanim filmovima koje se spremam sto godina odgledati, serijama, goblenima, vezu, značkama, salvetama, markicama, telefonskim karticama i inim hobijima. Prošlo je od tada dovoljno vremena, prestala sam uopće razmišljati o toj svojoj tajnoj želji, zamrznula sam svoj ljubavni život za neko drugo vrijeme, živjela dan za danom, uglavnom se orijentirala na posao i ono malo vremena što mi ostane iza njega, družila se, smijala i veselila se s dragim ljudima vikendima, ali nisam nikada izgubila nadu da tamo negdje u nekom kutku postoji ON i da ću ga kad tad upoznati. I onda se pojavio ko meteor. Moj Aidan koji se tako ne zove u stvarnosti me oborio s nogu pri prvom susretu. I prekrasno mi je. Sve frca od leptirića iako je kalendarski zima..Kao podsjetnik na tu sezonu, eto filmića kojeg je netko vrijedan napravio od isječaka iz serijala, a ja vam ga podastirem uz ljigavu popratnu pjesmicu jer mi je lejtli sve kao na filmskoj vrpci (dobro, ne razbijam vaze ko ona na kraju isječka, nadam se da do toga neće niti doći...) :