Vjetar u kosi

Malo mi je dulje trebalo da smognem snage, relativno se naspavam i napišem nešto o produženom vikendu koji mi bio ful intenzivan i to na takav način da sam uživala sto na sat u nekoj drugoj, dosad neotkrivenoj dimenziji odmora. Jedino u čemu nisam uživala je bilo stajanje pred Karlovcem u nedjelju oko dva ujutro u hrpi entuzijasta koji su se ivenčuli morali dići ujutro u ponedjeljak prije 7 kao i ja i pojaviti se na poslu...Bilo je predobro i imam hrpu novih doživljaja novopečene morske vučice...Daklem, hrpa ljudi na malom prostoru, odličan skiper s kojim sam nakon dvije godine apstinencije od njemačkog ponovo pričala isti i guštala što čovjek priča Hochdeutsch, za razliku od mojih ex kolega, super ekipa s drugih brodova koja je tulumarila svaku večer i koja može ponijeti u jedirilicu sa sobom, a onda i popiti pola nečijeg podruma i drugi dan se sasvim ležerno klatariti po valovima je nešto što će se pamtiti. Malo je reći da su me dragi ljudi iz Čakovca oduševili...Zanimljivo je da sam onako išibana vjetrom, spavala ko beba već prije ponoći i drugo jutro se sama od sebe budila u 7...S obzirom na smo noćili u Visu, Bolu,Pučišćima i Vrboskoj u marinama/lukama svi brodovi jedni do drugih, dovoljno je reći da mještani, s obzirom na zvukove gitare i harmonike i međimurske pjesmice o rožicama koje to više nisu, baš i nisu mogli spavati pa su se poneki i pridružili veseloj posadi, čiji su pojedini članovi u pidžamicama isto tako, obilazili lokalne birceve ..Isto tako, legendarni je bio izlazak župnika iz Vrboske u 7 ujutro pred preostale mohikance koji su derali po gitari i harmonici cijelu noć da prestanu s revanjem jer bi on htio držati misu, na što su mu i više nego veseli Čakovčani uvaljali demižon i otpjevali mu aleeee-luja, aleluja uz već gore spomenute instrumente...Legendarna scena broj dva istog jutra, kad smo taman svi počeli tonuti u san je bio dovoljno glasan komentar da se orilo Vrboskom u cik zore :“jebote, koji to idiot pušta njemačke borbene?“ kad se sa susjedne jedrilice zaorio Rammstein kojim je skiper, naše gore list lik, cca 5 banki, budio svoju posadu na ustajanje i kavu poserušu prije isplovljavanja dalje...Iako je vjetar bio opak i valovi prilično veliki, čak toliko da sam ja, papčina, znala i opako zacvikat i zbrisat u potpalublje nakratko, to je svakako iskustvo koje ću ponoviti. Hvala mojoj dragoj frendici Sandri za super ideju. S njom sam inače, provela večeras nezaboravnu večer u traumi gdje su joj zagipsali ruku do lakta jer ju je neki lik u punom speedu odgurnuo na rolama da je tresnula i slomila je, a da se nije ni zaustavio jer to valjda nije znao kako...Evo par digitalnih utisaka s produženog vikenda: