03
četvrtak
svibanj
2007
Pakistanskim ulicama cesta mog života teče
Svojedobno sam se ovdje raspisala o kvaliteti postavljenog asfalta na zagrebačkim ulicama..Ima tome već..Zanimljivo je da sam u međuvremenu pljunula lovu za nove amortizere, sva 4 komada i da su otprilike 2 tjedna nakon što su postavili asfalt u ulici koja je žila kucavica mog kvarta, prvi put prekopavali taj isti novi asfalt jer se netko sjetio da bi htio svoje dupe naknadno priključiti na plin kad smo svi već bili prištekani na isti. I da… u međuvremenu su tu počele nicati neke nove kvazi urbane vile koje projektira bar 6 različitih arhitekata i 16 različitih investitora radi raznolikosti u eksterijeru (poštedite me takvih, Vrbane i Šestine ste već uništili), pa je sve puno blata po asfaltu, šodera od kamiona koji se ne pridržavaju zakonskih propisa da moraju izlaziti na kolnik s čistim gumama i naravno, opet kopaju kako bi i ti novi doseljenici mogli svoja govna priključiti na ona već postojeća koja plutaju niz Savu u smjeru juga… I onda smo mjesecima usporavali na tom krateru da bi se sjetili tek proljetos pokrpat tu jesensku rupčagu sa tada već toliko utabanim šoderom da su morali nanositi novi sloj istog. Sad maloprije, pokušavam namiriti svoju glad i usput glad za vijestima i ufatih se novina. Kadli, zgrcnem se knedlom iz juhice iz vrećice, pa zar opet???? Naime, naši vrli čelnici odlučiše da će nam postaviti šugave ležeće policajce po kvartu!!! Ak mene pitate, svi koji tuda hodaju pehaka su ili sportaši (malo vjerojatno, penzionera ima ko kenje), ili uboga sirotinja koja nema ni za bicikl ili mame s kolicima koje pokušavaju uspavati svoje bebe ili šetači pasa, kao ja. Drugi se voze vlastitim autima ili busom. That's it! Iskreno, tako nešto je bilo za očekivati, nema smisla da nam amortizeri traju dulje od godinu dana! Banderas je sigurno u sprezi s nekim postavljačem amortizera. Vidim da je gosn. Banderas je jako angažiran oko mog kvarta. Skoro ko i oko Cvjetnog placa. Sanira onim betonskim pilotima najveće klizište u gradu koje prijeti time da se dohajbaju sve kućice nasred Ilice pred novu zgradu MUP-a, pa da se Kirin opet čudi ko pura dreku i podari nam nove smijurije na temu svog intelekta. Ne samo to, fatalni Banderas mijenja imena ulica u neko koje se stanarima uopće ni najmanje ne dopada ( slijede opet troškovi promjene osobne, putovnice i sl. popratnih sranja koje ne bu on platil iz svog pađe), ograđuju se glupavim stupićima mjesta gdje smo godinama parkirali (čitaj:ispred starog Konzuma kod terminala), a sada tamo nema apsolutno ničeg (cijela zgrada gdje su ih postavili se iznajmljuje ili prodaje), bivši parking zjapi prazan ko Trg 01.08. u podne, a sve za nečiju bolesnu zadovoljštinu golog asfalta koji cvrlji na ovom suncu prazan. Čak i obitelj pokojnog predsjednika nije zadovoljna lokacijom koju su mu dodijelili za njegov trg. Bitno je da mijenjaju imena ulica i kućne brojeve i da ja kod svake promjene vlasti moram jurit na MUP, katastar i gruntovnicu, ali da nisu u stanju iskoordinirati rad svih gradskih poduzeća pa da kad se kopa, svi promijene sve, a ne da ruju svake godine po par puta na teret poreznih obveznika. Ne kužim, ja stvarno nisam osoba koja ima nešto protiv hodanja, ali ponekad se pitam čemu sve ovo sranje, prepreke, ograđivanje i uništavanje vozila? Dajte malo rasporedite pare po cijeloj državi pa će i zaposlenost porasti, biti manji dotok ljudi jer neće imati potrebe za ekonomskim migracijama, a samim tim će i smanjiti intervencije u prostoru tipa novoosnovanih tvrtki građevinskih poduzetnika i ljudi koji misle da je Ilica Grobnik pa si daju oduška. Isto tako, pun mi je kufer kretena koji postavljaju kamenje na tramvajsku prugu i čekaju da ga odbaci tramvaj negdje, lijevo ili desno. Jedna takva kamenčina me skoro ubila neki dan u Novom Zagrebu. Preletila mi je ispred šajbe ko metak. Dosta prosipanja žući ovdje za danas. Plaća kasni tri dana, kasnit će do daljnjeg, pa sam luda lagano i moram se ispucati negdje. Scuzate mi, per favore, moram na servis s autom, platit rate kredita, plin, struju i ostalo. To je samo točka na i današnjega dana. Ko što reče jedna forwarduša koju sam dobila pred par mjeseci:ako misliš da te nitko ne voli, probaj ne platit dvije rate kredita....Odoh cepat zubima vazduh na kiseonik i vodeonik. Vjera i zadnji ostaci prisebnosti mi ne dopuštaju oružje. 'Bem ti poduzetništvo s hrvatskim predznakom kad radi 3 idiota cijela firma ne dobije na vrijeme plaće. Još uvijek tražim Godota, ak' me razmete.
komentiraj (10) * ispiši * #