Sasvim neobičan četvrtak

Daklem..dan je krenuo sasvim idilično, čak sam ustala na vrijeme, sjela u svoju raketu i krenula put posla..Kadli stigoh tamo, šef mi se smije i kaže, danas nemaš šta raditi..mislim si ja to on aludira na jučerašnji dan kad smo rintali od 8- 20 h, odvratim lagano kiselim smješkom i produžim do svoje sobe..i imam kaj vidjet..Nema nita na stolu..baš nita..Pogledam na kolegin stol, fali novi flat monitor..Živa guba..Druga provala u mjesec dana, a portir vani broji muhe. E, onda me spopao očaj, jer sam imala lokalno spremljen program s vrlo bitnim podacima na kojima sam radila zadnjih par mjeseci..I tako, dan je prošao u pretaživanju servera s tuđih laptopa ( ja sam imala klasičnu kantu) u uredu i kopanju po papirima. Too much for me...S obzirom da je pala neka dodatna pinka danas, odlučih se malo počastit i umjesto odlaska na tečaj njemačkog, odšetah prvo do meracatora, a onda i do importannea gdje sam se lagano raspojasala i počastila s dvoje pari novih cipela i novčanikom s malim nacrtanim ofcama po njemu. Inače. baš i nisam tipično žensko po tom pitanju da imam 30 pari cipela, ali sam skužila da su ove dale svoje i da je vrijeme da ih zamijenim novima...Ipak sam se morala počastiti kad se sjetim da ću sve morat raditi ispočetka...i ipak sam ja samo žensko..:)))
Eto, izjadah se javnosti, pa sad mogu mirne savjesti preći u neke više sfere...