smotani

nedjelja, 25.09.2011.

di je nestao vikend?

Iako me je vikend preskočio u cijelosti ne mogu ne ponašati se kao da je nedjelja.... no, sve u svemu, ni ona nije loše prošla..... radna kao i subota, kao i svaki dan proteklog tjedna...kao i svaki dan idućeg tjedna....ali, ne...ne kukam, to sam i tako sve lijepo u glavi posložio, znam da je sada finale višemjesečnog rada i nikako ne želim posustati pred ciljem....i zabrljaviti sve što sam do sada s velikom mukom posložio.... istina, malo sam se smoto u svemu, ali, zato su tu moje cure koje me, kada klupko naraste, zaustave, opale na drugu stranu....a ne, ne da se ja odmotam...nego da one, skraćenom procedurom, odrade to klupko.... i, baš smo se ovih dana sjetili kako me jedan od prijašnjih guzda prozvao „picajzlom“.... pih...da je on bil takav na svom mjestu trajao bi do danas.... no, vrag po poslu...... Iako s malo slobodnog vremena, odlučili smo petak provesti, barem malo, u opuštajućem ritmu i, kako sam i svom Škodilaku obećao, poslije posla, otišli smo prošetati na Rujanfest.... iskreno..... odmah ću reći da sam se samim festom razočarao... svake godine, sve više, prelazi u mjesto gdje se može dobro popapati, popiti, sve to promiješati na onim vratolomnim napravama ..... ali, sve je manje onih drugih, pratećih štandova, koji kao da nestaju ...... No, ipak, najveće razočarenje je Obrtnički šator.... tempom kako se smanjuje, za pretpostaviti je da ga iduće godine neće niti biti .... desetak štandova naših obrtnika opravdana su sumnja za te misli..... ipak, i u tom malom šatoru nešto je privuklo moju pozornost.... malena slatka kučica u koju bi se, najrađe, sakrio slijedećih desetak dana... i, siguran sam, zavolio bi i medenjake ( koje baš ne ljubim previše) dok bi krao jedan po jedan crijep, prozor...... ali, ne daju...ove aždaje su odmah pročitale ideju, vidjele kako sam utonuo u neke misli i odvukle me do štanda na kojem sam, iskreno, uživao.... ne, ne zbog pića već zbog domišljatosti malih poklon-pakiranja, malih alko suvenira, ali, najviše me oduševila mlada djevojka koja je, ne žaleći jedne riječi, odgovarala na sva naša zapitkivanja..... kao i na štandu slatke kuće, lijepo smo proćakulali, skratili vrijeme sa dragim ženama, ali i shvatili da su jedine koje su, onim poznatim nam osmijehom, dočekale „promatrače“ i iskreno nas zainteresirale za svoje proizvode.... Naravno, odmah sam dobio ideje za neke poklone koji su nam, neizostavno, potrebni u najskorije vrijeme...i, za čudo, dobio jednoglasnu podršku.... Našao sam i neke slatke magnetiće ....koje sam jedva, skrivečki, uspio uzeti i iznenaditi ekipu kad smo sjeli na pivicu A iskreno, dvojio sam i između ovog izbora...mirisni broševi ili bedževi.... a glavni miris...lavanda.... ( to samo zato kaj se neke žale da doma imaju moljce hihi) Naravno da smo prošetali ostatkom prostora i, osim puno lepinja, kukuruza, čak već i kestena, raznih mirisnih kuhinja, nije bilo nešto što bi zaokupilo našu pažnju....doduše, bili su autići...ali, pa ne bum na Rujanfestu gledal aute....... odmorili smo malo, malo popričali, popili koju rundicu i brzo se uputili doma...jer, vikend koji je slijedio tražio je i nas..... ljudi su polako počeli dolaziti na razna večernja događanja.... a ja...... ja sam i jučer, i danas... ranom zorom.... već u devet .... bio na poslu, skuhao kavu curama a cure su, kao i svakog vikenda, mislile da su vani, na placu, u nabavci.... pa su dodale šlaga, čokolade i, iskreno, nemam pojma kaj sam pil...a trebala je biti...kava..... samo su mi keksi falili uz nju... i započela je naša vikend rapsodija.... i, evo je....već je gotova..... rekli bi neki – sve što je lijepo kratko traje –

- 20:30 - Komentari (37) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.09.2011.

sretan ti rođendan.... :)

Prošlo je deset godina otkada si ušao u moj život..... dočekan velikim ovacijama, mažen i pažen do današnjih dana i uvijek si bio na prvom mjestu – jer, trebao si mi! Puno se toga promijenilo u ovih deset godina, prijatelju moj..... puno.... trebao si biti član obitelji a ...ostao si moj najvjerniji prijatelj – koji, tek tu i tamo ima neke prohtjeve – i, ma koliko mi teško bilo, nikada te nisam mogao odbiti...jer, ti si moj najbolji prijatelj. Znam, iskorištavao sam te, znao sam te upregnuti do maksimuma...ali, nisi mi zamjerio....uvijek si, kao na nekoj dječjoj klackalici, uzvratio baš onako kako sam htio...i, kako te onda ne voljeti, kako ne imati povjerenje u tebe? Imao sam s tobom velike planove.... ali, istina je... prijatelji se teško rastaju.... i ja se nikako ne mogu rastati od tebe... ne mogu te prepustiti ulici jer to nisi zaslužio! Nisi ti nikakav beskućnik...imaš mene, a ja... ja imam moralnu obvezu dobro te udomiti... jer, prijatelji se nikada ne napuštaju.... dobro, iako sam u posljednje vrijeme opet počeo bjesomučno koristiti tvoje umijeće, tvoju snagu, znam da mi ne zamjeraš...već, naprotiv, uživaš se ovako zgodan pokazivati i svima nabijati na nos...“ja se još ne dam“ ... ali, nabijaš to i meni.... kada sam te lani htio udomiti izmislio si da te bole noge .... i, kupio sam ti nove ortopedske cipele.... da, odužio si mi se... vrijedno si, u mojem društvu, pokazivao kako dobro stepaš, zaplešeš valček...ali i da ti ni rock nije stran.... cijenio sam to, jer, ti vrlo dobro znaš kako volim ples..... pa, kad sam te već pripremio za šetnju šteta je bilo ne uživati s tobom....a i sistematski .... kojeg godišnje, kao pravi menadžer obavljaš, prošao si sa maksimalnim brojem bodova... pa naravno da se onda moram šepuriti svojim prijateljem..... s proljeća sam, tek tiho pomislio, kako bih mogao udomiti te kod divnih i dragih ljudi – oni baš trebaju ovako odanog prijatelja ..a kako znaju da si moj, da sam te ja odgajao, bili su više nego sretni preuzeti te od mene i osigurati ti i bolji dom nego što sam mogao ja..... ali, kao pravi menadžer upregnuo si sve snage i pokazao mi da tu nema ekonomske računice ... iako, prijatelje ne cijenim materijalno ... no ti, ti si izuzetak! Pokušao sam te razumjeti, pokušao shvatiti...ali, kada si zaplakao na mome ramenu, kada sam morao kupiti paket maramica...shvatio sam da će naš rastanak biti puno teži nego sam očekivao... da znam, sada sigurno misliš.. pa tako se prijatelji vole...i, nerazdvojni su.... Ma...da, u pravu si...ali, život ponekad pokušava nam reći da...treba širiti krug prijatelja....i, iako je i prijateljstvo kao vino – što starije to bolje.... ja sam, ipak, i pobornik širenja kruga..... vodili smo ozbiljan razgovor ljetos.... i, pristao si.... čak si se i upoznao s novim prijateljima...i, baš kao i ti njima i oni su se tebi dopali...čuo sam to na svoje uši kada su te prigrlili, porazgovarali.... uživao si, preo si kao zadovoljna maca...a ja...ja znam da tako predeš kada si zadovoljan, kada si sretan i kada onaj s kim se družiš radi baš ono što tebi odgovara, u čemu uživaš.... Eh... i kada sam mislio da je sve riješeno... upleli su se neki drugi menadžeri .... i malo mi pomrsili račune.... i, eto, već punih se deset godina volimo...ti i ja.... nerazdvojni smo, prošli smo i neke nepredviđene situacije, tužne ali i lijepe trenutke, bili smo i na nekim reparacijama – na neke si vodio ti mene, na neke ja tebe...ali, evo nas...oboje s glavom na ramenu.... Jedno, ipak ti moram reći.... prijatelju, uz tebe me vežu i lijepi ali i tužni trenuci – tako je to uvijek sa prijateljima... tužni ostaju zapisani, ali oni lijepi...oni i te kako ostaju u sjećanju.... znaš li koji mi je najupečatljiviji svijetli događaj s tobom? Kada sam bjesomučno „jurio“ po kumu i vodio ju u rodilište.... eh, kada bi ti mogao ispričati to svoje viđenje, koliko sam te tada izmučio, koliko si samo puta zakašljao, a čak si mi i rekao „hej, to sam ja, daj, reci kaj da delam?“ ....ali, siguran sam i da pamtiš onaj dan kada smo malu pišulju vodili doma? To, to je prijatelju moj jedna predivna slika koja mi je i danas tako svježa..a gle, i njoj će uskoro desetka! Bilo je još predivnih slika kojima si ti kumovao, u kojima si sudjelovao i te, te ću zauvijek imati – ili u albumu ili u srcu .....najvažnije je da smo uvijek jedan drugome bili potpora i da smo se mogli, jedan na drugoga, u svako doba dana i noći ... osloniti! To...to je neprocjenjivo.... i, dok danas slavimo tvoj deseti rođendan, još jedan, uspješan godišnji sistematski, želim da znaš... uvijek ćeš biti u mome srcu ... a ja, ja ću se, kad god da dođe „taj dan“, pobrinuti da nikada ne budeš prepušten ulici...ima, ima još pravih prijatelja, vjeruj mi...baš kao što si mi i do danas vjerovao.... No, ne mogu prešutiti.... danas.... danas sam bio ponosan na tebe... kada smo otišli na tvoj, redovni, menadžerski sistematski pregled.... oni doktori u plavim kutama čudom su se čudili..... kako je lijep, kako je dobar, kako prede....a ja, ja sam ko pravi puran bio ponosan..... gledao sam kako na ekranu pokazuju otkucaje tvoga srca, kako ti rade žile – iskreno, prijatelju moj, ovo je bio jedan od pregleda na kojima sam i ja ostao bez teksta.... ujednačenost onih „dooplera“ bila je predivna.... specijalist u plavom u nevjerici je gledao tvoj „krsni list“.... deset let.... svaka čast! Dobio si iskrene čestitke a ja...ja sam bio strašno ponosan na svog prijatelja....i, kada sve oko mene krene u nekom galopu, uvijek se pojavi jedan otok koji me učini sretnim i nasmijanim....danas, danas si moj vjerni prijatelju ti uljepšao i dane koje slijede...jer, siguran sam, družit ćemo se mi još .. i provesti mnoge lijepe i sretne dane ..... I da, počašćen sam ovim malim darkom za 10 godina uzajamne vjernosti Škodilaku moj, sretan ti 10 rođendan! Sutra nas dvoje sa onom ludom ekipom, ravno s posla, idemo proslaviti na Rujanfest... i ne, ne brini, nećemo dugo, pa znaš da radimo za vikend, a i ti si mi malo vremešan i moraš rano na počinak .... ali, da mi ne bi prigovarao.... „obećao si me voditi, a nisi..“ i jedna glazbena čestitka

- 21:50 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.09.2011.

ukradeni vikend...

Nevjerojatno je slatko „ukrasti“ vikend .... kako je stihija na poslu u zenitu odlučio sam – sabrati misli, emocije, čuti malo sebe pored svog žamora, galame, presinga koji ovih dana vlada.... ali, kako kad rekoše... radni vikend!?.... sjeli smo, za okrugli stol, Smotani, Kiki, Oblak i ja.... rasprava je trajala.... ko u pravoj demokraciji svako je imao pravo za riječ.... istina, Smotani je sve prekidao i naprosto inzistirao na svojem .... idemo na ranč! Oblak se nešto mrštio, ali, rekao je.... ja imam specijalne zadatke slijedeći tjedan ( barem su tako gospoda Sjerković, Vakula ali i uvažene im kolegice najavile) pa bi ovaj vikend još, barem malo, bio luftiguz.... Kiki je racionalno sve stavio na papir i pokušao naći zlatnu sredinu... te idemo u petak vraćamo se u subotu... Smotani reži li reži.... Oblak negoduje....i, kako to u pravim demokracijama biva, lupio sam šakom o stol...e sad je dosta.... idemo u petak poslije posla.... povratak ... nedjelja oko podneva... i, demonstrativno sam se digo od stola.. .vi bute tu meni vježbali demokraciju... I, uputili smo se – pomalo sretni ali sa malim osjećajem krivnje.... ekipa radi a ja .... idem na vikend....ali, bez grižnje savjesti..jer, radio sam prošli vikend, svaki dan do osam – devet.... idem još malo pripremiti se za finalni okršaj.... trebat će mi snaga, mirnoća ali i puno više od toga..... Nevjerojatno je kako sam od vikenda napravio „dane“ uživanja.... bez nekog presinga, bez razmišljanja što me sve očekuje...misli sam posvetio stanju svoga tijela i, naravno, jačanju duševnog mira.....a to....to je predivno u zelenilu, u ljepoti prirode....... ljeto doista još traje.. Pokazali su to i paradajzi radić gerber na kojeg sam tak ponosan ali i nezaobilazne frajle ruže sve miriši životom i teško je ne oporaviti se, ne napuniti se... iako tek vikend...ali dovoljno za iskušenja koja slijede...... i moje krtice, i dalje, sa osobnim potpisom, rade neke skulpture po ranču.... ali, nisu sve njihove „kućice“ tako umjetnički uređene...a ne...ove su ... posebne ( valjda su im to ladanjske kuće) sreo sam i žabicu... vjerojatno jednu od onih kaj se izlegla u mojoj bačvi danas sam, poprilično vremena, laganim tempom, brao radić.... kako je naravno previše ga za salatu, malo ću zblanširati za zimu...neka vitamina..... i dok sam brao ulovio sam se da razmišljam o danima koji slijede...a ne! Oni će i tako biti.... ja sam tek prolazna točka u njima i ne dam da mi ništa ovaj, ukradeni vikend, pokvari ... kad sam došao doma redom .... pranje radića... ( da, da... u kadi... pa brže je ) blanširanje....i, kad se ohladi u led.. I, nisam se već dugo hvalio svojim Kirom.....ali, samo zato što se tako dobro osjećam da me sve strah opustiti se i u potpunosti uživati..... no, moram...moram reći da sam .... totalno drugačiji ( a kakav tek budem...pih ) .... glavobolje.... hm, da se svaki dan ne vidim u špigl, osim kaj se prestrašim, mislil bi da niti nemam glavu – ko perce je... , noga ... ona je, konačno, postala dio mene, zajedno hodamo, zajedno i poskočimo....i, zahvaljujući tome, izgubio sam jedan od „zdravstvenih“ nadimaka – Her Flik no, osim njega, izgubio sam i svoju Helgu.... ona je već, shodno promjenama, nastupila na novom radnom mjestu...tako da.... novu Helgu ne želim tražiti, ova je bila jedinstvena.... onda ni ja ne bum Flik. Ruke, noge.... trnu jednom posebnom energijom.... svaki puta kad me taj val trnci prođe osjetim novu snagu, novu energiju... i baš si nekak mislim...koja je razlika od „onih“ i „ovih“ trnaca.... ali, ima još jedna, za mene jako, jako dobra vijest...konačno mogu obuti cipele, izdržati u njima cijeli dan ( koji je poprilično dug i naporan) i, tek navečer, kad ih skidam, prvi puta oslobađam žnirance...a noge... nisu natečene.... koliko god me strah da je ovo predobro da bi potrajalo toliko ne mogu ne veseliti se.... do te mjere da sam u petak, na jednu, meni i nama posebno dragu pjesmu (dođe nam kao neka „himna“), zaplesao sa „Helgom“ prije njenog odlaska.... Sretno tebi Helga...ali, ne buš me se sam tak rešila......

- 20:35 - Komentari (38) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.09.2011.

neobičan vikend...

Vikend koji ni malo ne liči na moje, rado „viđene“ Tjedan se malo protego i, osim što su radni dani bili produženi, i jučerašnji dan sam, pun entuzijazma proveo na poslu... ali, odlučio sam, neću raditi duže od radnog vremena pa sam doma došao oko pet popodne...a onda.... Moj dragi bratić, u vrijeme kada je sve zadesila suša, nosi li ga nosi.... inače mu je zemlja dosta vlažna a ovo sušno vrijeme kao da ju je učinilo najplodnijom. Banuo je neki dan sa punim gepekom za svog „gradskog buraza“ (kako me od milja zove)... krumpira, luka, cikle, jaja, češnjaka ... a grah i ostale oblizeke stižu kasnije ( baš me zainteresirao sa oblizekama)...Najviše me razveselio sirom škripavcem i basom (nemam pojma zakaj to tak zovu, ali, zovu).... ne sumnjate, ništa drugo nisam ni jeo dva dana – da se ne pokvari..... no sve bi to bilo ok da je donio u normalnim količinama...ali ne, on nosi kao da nas je cijela eksadrila...pa, nema druge, nego opet se primiti zimnice.... i tako sam krenuo spremati ciklu koju obožavam... lijepo je uzeti teglicu iz špajze, ali, za nju treba malo truda ( a da nije iz dućana...). Iako ciklu još nisam kiselio upustio sam se u tu avanturu... Pokušao sam malo probrati „normalne“ veličine...ali, mislim si nekaj, nema tu normalnog... uzimaj po redu.... Kako je majčin recept za kiseljenje na količinu od 10 kg cikle morao sam kemijati mjeru na pola... pa bum u tri puta – jer, reko sam, moj braco je donio za eskadrilu... i sad nek ja motam.... oprao sam prvu rundu i stavio kuhati Dok se kuhalo, provjerio sam imam li uopće dovoljno flašica ili sam sve stamburo na papriku i ajvar.... OK ...za dvije runde imam, a za treću ... bum se snašo Nakon kuhanja ide onaj dio koji uvijek ostavi tragove na mojim rukama.... guljenje i rezanje..... Pripremio sam „kiseliš“ i uvalio ciklu na „namakanje“. Iako mi je ovo prvi puta da sam spremam ciklu, moram priznati, uz majčin recept, brzo sam se prisjetio radnji koje su bile „moj zadatak“ ..... nakon nekoliko sati upijanja tekućine složio sam ciklu u flašice, zatvorio, spremio i .... neka me čeka u špajzi... ali, još nisam gotov..a je me usrećio... sav se bum zacrvenio od tolike cikle, ali i ojačao do armiranog željeza Dok se cikla „odmakala“ krenuo sam složit si klopu..... ali, ja fakat ne kužim gdje je njemu ovoliko povrće naraslo.....kao da je ovo dvogodišnji rast.... umjesto nekoliko krumpira dovoljan je jedan.. i luk ima neke poveće proporcije... sva sreća da su jaja ipak kokošja ... Baš me zanima kad donese grah i ostale delicije oće li i one biti u ovakvim omjerima? Jutros sam, nakon nekoliko sati sna, smišljao današnji plan...istina, nedostaje mi ranč...ali, kako sam cijele dane na poslu vrijeme je da i po stanu protrčim sa saugerom, malo krpom poplahutam po namještaju... ali i sebi omogućim sitne gušte.... jer, sutra opet sve ispočetka ... užurbano i ludo...i, krenem s kuhinjom.... đumbus koji sam napravio izmamio je iz mene jedan pogled... ali i naglu promjenu plana...e pa ne bum dva put ovakav krš imo...a ne....i, pljuc, pljuc.... odlučio sam danas završiti sa ciklom..... i jesam..... A sutra... ispočetka....u nove radne pobjede ..a za gušte ću, vjerujem, uskoro imati vremena i previše.... a kakav je mjesec vani, bojim se, niš od sna...... ( videl sam kad sam smeće nosil i zamračio sve prozore )

- 22:10 - Komentari (36) - Isprintaj - #

petak, 09.09.2011.

srest ćemo se jednom.....

Iako je već devet godina prošlo od našeg rastanka, majko, i danas, jednako snažno, jednako toplo i još više prisutno živiš u meni. U posljednje vrijeme često se sjetim tvojih majčinskih, ohrabrujućih savjeta pri koračanju u život.... sjetim se tvojih utjeha kada sam padao, ali i tvog veselja za svaki moj uspjeh..... puno slika posljednje vrijeme oživljavaju moju svakodnevnicu i pitam se.... I dok tražim odgovore znam... znam da se uvijek, možda i prekasno, sjetim svakog tvog savjeta, svakog našeg razgovora kojim si me vodila kroz život...i znaš.... nedostaje mi sada jedan razgovor s tobom..... jer ima nešto o čemu nismo razgovarali....a ja, ja sam tu zapeo.... tek sam sada osjetio potrebu za ovim razgovorom....jer, osjećam...osjećam da nešto ključa u meni.... puno se stvari izdogađalo posljednje vrijeme.... s nekima se nosim nekako, a s nekima...nikako.... no, idem, dan po dan...ali, siguran sam da mi sada treba jedan tvoj poticaj za ono na što nemam odgovor...kako dalje, što dalje i... da li uopće dalje... znam, znam da će mi „sinuti“ odgovor...ali, sada se osjećam zrelim za njega... i da, baš kako si i govorila ... otvorit ću srce, prepustiti se mislima i osjećajima.... i...... kaj bu pa bu.... Majko.... neki sam dan bio sa ujnom,....da, sa onom koja mi je dosta gorke nanijela u odnosu sa ujakom...sada, sada kada si ti sa svojim bratom.. .sada se sjetila da i ja postojim, treba joj njen „dragi nećak“...zamisli! sada sam postao ne samo nećak već i dragi?! No, ne brini.... nisam joj okrenuo leđa... ima ona i godina i poštujem ih...ali, ne, ne dozvoljavam da se više ni na koji način plete u moj život, ne dozvoljavam i ne želim primiti nikakve savjete...jer, od nje nemam što niti primiti...ali, kako si me i odgojila, bit ću.... u blizini ako nešto zatreba... ne, ne želim sada stvarati nikakve srcedrapajuće odnose s njom..... ne želim biti stalno na raspolaganju...ali, ponekad, može računati na mene..... doduše ne u prevelikim količinama jer mogao bi se popesti joj na glavu ( sjećaš se kad mi je to rekla?) a to...to nikako ne želimo.... mislim da sam sve svoje obveze prema familiji odradio.....jel tako? Dobro, znam...ostaje mi još ispuniti obećanje koje sam i tebi dao..... otić u Beograd i zapaliti svijeću „tvojoj maloj“...ma, naravno da hoću majko...pa i meni je bila draga, volio sam je baš kako se sestrična voli...i da, to ću obećanje, sa ponosom, odraditi ....čini mi se nekako s proljeća kad dobim godišnji, dogovorio sam već sve, najavio se.... nisam....znaš da nisam mogao prije.... imam još onog šašavog bratića kojeg da nema trebalo bi ga izmisliti... pa jesi ti vidla mulca kaj je napravio od „moje očevine“..... stvarno, skidam mu kapu...i, samo da je bliže – uživao bi vikendom kod njega ...ali, nije ni meni loše.. .si vidla kako sam sredio sve na ranču? Sada, konačno.... polako i moja ideja o onom „parkiću“ dolazi na red..... složio sam na papiru sve, pribavio već neke materijale, pripremio neke dijelove, polako počeo raditi...a mostić...e on će na kraju, iako je u glavi već gotov – ali... problem mi je voda .... no, dok to na red dođe... možda i vodovod prođe ili...ili bude mostić iznad „korita“ presušenog potoka... I znam da se sada smješkaš...jer, kad god sam htio s tobom razgovarati o ozbiljnim temama ovako sam vrludao mislima....ali, znaš.... ovaj puta ću osluškivati srce....jer ono zna najbolje... i ne, ni na što neću siliti...niti sebe niti bilo koga....bit će kako biti mora.... Majko, ma koliko godine prolazile, ma koliko se možda i prašine sliježe na slikama... nikada neće izblijediti one koje u srcu nosim . . . na tim slikama i dalje vidim onaj predivan osmjeh, i dalje čitam iz tvojih očiju jesam li previše zabrljo, i dalje me veseli ona tvoja „smijalica“ ali i ona druga, mrka bora, koja je, u to ne sumnjam, nastala dok si pratila moje nestašluke...ali, majko.... tvoje predivne crte lica, mekoća glasa, toplina kojom si zračila zauvijek će ostati uz mene..... često se u zadnje vrijeme prisjetim našeg prvog plesa..... neki sam dan, malo kopajući po starim dnevnicima našao jednu moju pjesmicu koju sam ti, jedne noći kad sam malo „zabrljao“ s izlaskom, podmetnuo u torbu kada si, napokon, pred zoru zaspala....... Oprosti majko Znam, znam da sam opet „probio“ vrijeme Da sam se trebao javiti – nema dileme Ali majko zaigrali smo se strašno A zvati iza ponoći – ma znam da je kasno Sam ću si kaznu dati Ni ti bolje nećeš znati Tjedan dana uz suđe i kuhinju ću prati Da nešto u kući fali – nećeš ni znati Daj, nasmij se bar malo Znam da ti je do mene stalo Znam da brinula si cijele noći Al majko nisam si mogao pomoći I sad se sigurno pitaš što me zadržalo tako Majko, ti znaš da ti nikada ne bi lago Zabrljao sam dobro, znam i sam Čovječe ne ljuti se - zamijenilo mi je noć za dan Znaš da lud sam za tom igrom Znaš da sam tada pod posebnom vibrom Još kad mi padaju suigrači dragi Majko, ne ljuti se – bum se popravil Oprosti majko što neispavana si sada Što na poslu zbog mene puca ti glava Znam da sada sigurno nešto zboriš Al tak ti je to kad kristušeka rodiš Daj, nasmij se barem malo Do tvog mi je osmijeha stalo A ja dajem seniorsku riječ Da ponovit će se ovo....već (volim te, majko!) Sjetio sam se i te noći, tvojih suza, moje uspješne igre...ali i zagrljaja kada si umorna došla s posla... ma, dobro si ti mene prozvala kristušekom.... ali, tvojim najdražim ( moram ti tužiti „mamu“ . . u zadnje vrijeme ne skida joj se taj nadimak s usta.... samo ne znam zakaj joj je to tak leglo....tek sad..pa takav sam oduvijek) Lijepo je malo prelistati po uspomenama, prisjetiti se, ne zaboraviti i.... uvijek izvući ono lijepo, ono drago i toplo.... a s tobom je toga bilo...... a kad nije? Majko, nedostaješ mi....ali, znam, srest ćemo se jednom opet, među zvijezdama..... do tada .... čuvajte se, volite se, radujte se.... Volim te, majko!

- 00:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.09.2011.

kukunama :)

Nisam neki političar i ne znam zapakirati ono što mislim reći, ne znam nježno odgovoriti na objede, povrede.... Ako se u životu s nečim nisam slagao ovisilo je o samom događaju ali i o trenutku kada se to dogodilo....reakcija je bila ili moj monolog u kojem sam izbacio sve što mi je na srcu i oko njega, ili, što je puno češće, prešutio sam i zauvijek šutio... što me uvelike podsjeća na generalnu probu sudbonosnog «da»..... i, dakako, trpio posljedice.... kojih je bilo ne samo u osobnom životu jer po prirodi nisam sklon nekim konfliktnim situacijama, raspravama, uvjeravanjima i ako neko stekne nepovjerenje u mene ja doista nemam namjere niti razuvjeravati a još manje dokazivati.... ma koliko me to bolilo... ako sam poslodavcu propustio nešto reći – šutio sam i radio dok se nije ukazala nova prilika ( ako sam imao hrabrosti), ako sam propustio kojem majstoru, prodavaču ili preprodavaču prigovoriti na nekoj grešci, nedostatku.... potvrdio sam onu «ko ne zna taj se vrati, ali, bome i plati....» iskreno, mislim da ne bi bio nikakav političar...ali...... Nemam posljednje vrijeme niti vremena a niti volje gledati vijesti...no, jučer me u prolazu dotaknula jedna na koju sam se slatko nasmijao...baš, baš.... i dok sam sa osmjehom obavljao pripreme za novi tjedan, prisjetio sam se davnih dana kada sam se, baš ovdje, protukandidirao našem gradonačelniku.... kako sam od njega naučio da treba gledati šire, da treba imati pogled u daljinu ... primjenio sam to iskustvo i pomislio sam da bi i sam trebao imati puno šire poglede.... od voljenog mi grada i odmah su mi izbori obuzeli misli... iako mi sve miriši da je predizborna kampanja počela..što mi je, iskreno, vrlo, vrlo čudno.... naime, nisam vidio da se negdje, u tu svrhu, rezala vrpca..., činjenica je da su naše informativne emisije zagušene.....pa ću svoje namjere, za sada, neslužbeno najaviti.... Ipak, ma koliko neslužbeno bilo, odmah sam prionuo na pripreme .... jer, baš kao i svi magarci i konji, i ja volim biti dobro potkovan..... dobro pripremljen i spreman na sve izazove... sada me, za početak, muče neka osnovna pitanja..... Biračko tijelo.... evo, kako sam i kampanju za gradonačelnika započeo ovdje, shvatio sam da bi koji glas mogao doći i od dragih mi blogoprijatelja ... a svaki je glas bitan i neprocjenjiv. Kvartovske glasove ću dijelom dobiti ... još kad bih kućni ljubimci imali pravo glasa....ali, polako.... zrno do zrna....sve u svemu, shvatio sam da «kritičnu masu» mogu imati pa sam krenuo u konkretne planove Skupljanje potpisa – OK, to je lako.... po iskustvima iz prethodnih izbora, taj ću zadatak delegirati prijateljima, znancima, mogu i pokojem partneru.... time će se već u kuloarima pročuti za mene i već je uspostavljen kontakt sa biračkim tijelom Financiranje kampanje – uf, tu bi moglo biti malo problema...ali, kako ću nenadano dobiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, za kavu i vodu će sigurno biti... a na kavicama se, iz iskustva, polako ali sigurno, skupljaju glasovi...ali i čuje se ono što biračko tijelo muči – naravno, osim čira..... Jedno je sigurno.... financiranje će biti transparentno transparentno i nikako ne bi smjelo biti «nepoznatih i sumnjivih» izvora..... na pitanje «a kako ćeš financirati emitiranje izbornih spotova?» brzo sam našao odgovor koji me više nego zadovoljio.... opet iskustvo.... prisjetio sam se prethodnih izbora i spotova kojima smo bili izloženi.... znam da sam svakome imao nešto za reć, nešto dodati, proturječiti...a to, to se presudno pokazalo i na samim izborima..... jer su mi iz predloženih kandidata odmah iskočili spotovi... dakle, i bolje da nemam za emitiranje spotova jer neće biti negativnih konotacija..... spot za svoju kampanju osmislit ću sam i bit će prikazan ovdje, u prvoj izbornoj jedinici...a doma imam oko sedamdesetak praznih CDova pa ću ih nasnimiti i podijeliti vođama mojih Klubova.... od ruke do ruke je najbolji i najtopliji pristup...a postoji tu još i gmail i ostale komunikacije koje i te kako treba iskoristiti...... Uzdam se u svoje uzde i potkove i nekako sam već blizu izbornog praga.... no, shvatio sam da, kao usamljeni jahač, ne mogu puno učiniti.....zato... već sada razmišljam o partnerima ..... kako ne bi, nepošteno nakon izbora, pribjegao nekoj koaliciji i time iznevjerio svoje birače... odlučio sam sve, transparentno, pokazati već u samom startu biračima....U tom razmišljanju sagledao sam trenutnu, postojeću, situaciju KUKURIKU kolaicija koja je već duže vremena na sceni, znamo koje stranke okuplja a i program im je poznat KUKULELE koalicija.... e ta je tek jučer obznanjena i ona je ta koja me potakla da moram biti u trendu i na vrijeme pronaći partnere I sad sam zapeo.... kako parirati ovim zvučnim koalicijama..... šetao sam ko profesor Baltazar i mislio i mislio.... onaj kišobran iznad glave otvarao se sa svakim pljuskom..... mogućih naziva... konačno mi je sinulo KUKUNAMA koalicija.... ovaj je naziv ostao nakon što sam iz užeg kruga izbacio «JAOMENI» i «KUKUMENI» jer, nisam sebičnjak.... uvijek sam sve dijelio sa svima koji su u blizini pa bi i rezultate izbora podijelio...ako može.... Dakle, osnovne, elementarne stvari sam riješio.... i zadovoljno trljam ruke A sada... potkovani, spremaj plan i program....samo, ne iz iskustva o kojem i Dukati pjevaju...a ne!!!

- 19:40 - Komentari (21) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.09.2011.

u nove izazove...

Iako je mirišalo da ovaj petak prestaju moji „vikend radosni dani“, neki inat se javio u meni i, odlučio sam, ma koliko me to koštalo... ovaj je još moj...i tak slijedećih mjesec do dva ne bum imal pojma di mi je dupe a gdje glava..pa bar da se, za to vrijeme, časno oprostim od toplih vikenda.... od dana u tjednu sam se odavno oprostio.... i, naravno, ravno s posla pobjegao sam na ranč..... Nekako mi je petak bio dan u kojem sam štošta morao prelomiti, u kojem je uskipio cijeli tjedan ali i prethodni mjeseci i, iskreno, bojao sam se da ne puknem ko kokica...ali, inat – jedna nova osobina koju sam upoznao u sebi – nije dozvolila izbaciti me iz tračnica.... a one su taman ko one gradske – za nsikopodne trajvane .... tak ak i opadnem ne bum daleko..... I, krenem ja.... na benzinskim parama... jer, usput ću natočiti.... kad brus – pumpa u rekonstrukciji.....ma super...mogli su najaviti.... srećom, pare su na ovoj temperaturi pod velikim pritiskom pa sam uspješno obavio i taj zadatak na drugoj, prastaroj pumpi, i krenuo u svoj nespokoj. Putem me ispratilo par kapi kiše, nebo je bilo čudne boje.... kako sam se približavao kući ugledao sam dugu – doduše, u daljini, ali ipak.... no, dok sam se dokoturao do ranča polako je nestajala A s druge je strane nebo bilo neobične boje I sve je naslućivalo nevrijeme..... Imao sam puno planova, ali, kao da me neko maljem opalio.... osim kaj celu noć s petka na subotu nisam spal nakon grmljavinskog nevremena, otkril sam da i krov negdje propušta pod ovakvim uvjetima ( iskreno, nije bilo ni čudo ... dobro da ga nije i otpuhalo), opet sam otkrio čari naših baka i djedova kada su uz petroleju ( doduše ja uz malo moderniju lampu) provodili noći .... da, nestalo je i na neko vrijeme struje .... sve u svemu, vrlo bučna i romantična noć...puna vremena za posvetiti se sebi i svojim mislima..... Ujutro sam odmah krenuo provjeriti kako moje ružice i ostale biljke... najviše su nadrapale noćne frajlice, ali, šarmer im je namignuo, malo ih ojačao, i nadam se da će i dalje, još neko vrijeme, krasiti moju okućnicu.... biljke su se dobro othrvale noćnom vihoru, jedino je dunja, koju nisam ni vidio da raste, vjetrovitim prstima skinuta sa drveta..... a ruža, u neposrednoj blizini, kao da je pustila suzu za njen naprasno prekinut život.... Provjerio sam oluke, počistio ono što je kiša sprala s krova a vjetar u svom hodu nanio .... istina, dobrodošlo je ovo malo kiše da u cjelini natopi, barem malo, suhu i žednu zemlju.....ali i moje cisterne koje su već opasno se približile „posljednjim kapima“ Naravno da sam tražio svog Juniora, ostavio hranu, ali.... uzalud.... sve do jučer popodne.... spremao sam klopu i bacio pogled na drugu livadu....srećom da sam je ovako lijepo sredio inače ne bi vidio...... ...mamu malih maca koja se, ko neki puran, šetala livadom..... izašao sam van, dozivao ju...ali, lagano i lijeno otišla je u susjedovu visoku travu.... iako sam čuo neki „dječji žamor“, mališane nisam vidio...ali, vidio sam da je „nestala“ klopa što mi je izmamilo osmijeh.... Današnji dan protekao je u kratkotrajnom druženju sa susedom koji je ostao pomalo iznenađen što sam, napokon, počeo polako realizirati svoju ideju o malom parku.... doduše, sve je tek u povojima, polako pripremam teren, skupljam dijelove, borim se s krticama, pripremam ogradu za preostali dio ranča( što je izazvalo čuđenje nekih susjeda jer ću im prekinuti „kraću rutu“) ali i izrađujem potrebne „elemente“....i, uživam – slika je u glavi gotova samo da zdravlje posluži i da uspijem taj svoj dugogodišnji san sanjan više od desetljeća, ostvariti.... imao je neke savjete, prijedloge...koje ću, kao i sve, sa punim uvažavanjem, razmotriti..... ali i prenio mi „zabrinute“ upite susjeda koji više neće moći preko moje livade već će morati putićem koji je poprilično zaraso .... a što bi ja sad trebao reći? Kad sam im nudio taj dio zemlje da ga koriste i održavaju jer sam bio u nekoj fazi koje je bolje ne sjetiti se.... tada su svi rekli „ a kaj bi mi z tim, ne treba to nama,“ ... a kada sam konačno sve doveo u red, raskrčio, doveo u izgled livade, tada su počeli i traktorima i kravama preko nje, stvarajući mi kanale, rupe...e pa... ja bi, dragi moji, posadio koju voćku, napravio svoj parkić, stavio koju klupicu...a siguran sam, ne bi mi bilo drago vidjeti kravicu, ma koliko ju volim, da odmara na mojoj klupici, ili da mi traktor svojim tutnjanjem preko livade napravi neku pritoku zamišljenom potočiću... pa jedva uspijevam zatrpati kanale koje ste do sada napravili.... i tako sam sa susjedom razmijenio seoske priče ali i neke savjete koje daske upotrijebiti za mostić, koje ciglice za puteljke....... Spremio sam stvari i neposredno prije odlaska ubrao jednu ružicu Iako to rijetko činim danas sam osjetio želju uzeti ovaj predivan pupoljak i odnijeti kumici.... za sretan početak škole..... ..oprostio sam se od ranča za neko vrijeme.... obveze uzimaju danak i teško će biti u naredna mjesec - dva uhvatiti koji vikend....ali, izdržat ću još to baš kako sam i sam sebi obećao s proljeća kada me upregnulo u ovaj zadatak ..... a onda, onda i sam vjerujem u neko smirenje... Uručio sam ružicu i vidio da je moja ljubimica spremna za školu... sve je pripremljeno, samo da zazvoni..... a ona... ona je u zaletu dobacila jedan zagrljaj i požurila iskoristiti još koji sat svog „ljetnog odmora“....i igre sa prijateljima koji su se, jučer konačno, svi, vratili s ljetovanja..... krećemo u nove izazove.... školarci školske, mi neizvjesne radničke...i tako redom..... ali, ojačani kratkim vikend predahom

- 20:05 - Komentari (19) - Isprintaj - #