smotani

nedjelja, 04.09.2011.

u nove izazove...

Iako je mirišalo da ovaj petak prestaju moji „vikend radosni dani“, neki inat se javio u meni i, odlučio sam, ma koliko me to koštalo... ovaj je još moj...i tak slijedećih mjesec do dva ne bum imal pojma di mi je dupe a gdje glava..pa bar da se, za to vrijeme, časno oprostim od toplih vikenda.... od dana u tjednu sam se odavno oprostio.... i, naravno, ravno s posla pobjegao sam na ranč..... Nekako mi je petak bio dan u kojem sam štošta morao prelomiti, u kojem je uskipio cijeli tjedan ali i prethodni mjeseci i, iskreno, bojao sam se da ne puknem ko kokica...ali, inat – jedna nova osobina koju sam upoznao u sebi – nije dozvolila izbaciti me iz tračnica.... a one su taman ko one gradske – za nsikopodne trajvane .... tak ak i opadnem ne bum daleko..... I, krenem ja.... na benzinskim parama... jer, usput ću natočiti.... kad brus – pumpa u rekonstrukciji.....ma super...mogli su najaviti.... srećom, pare su na ovoj temperaturi pod velikim pritiskom pa sam uspješno obavio i taj zadatak na drugoj, prastaroj pumpi, i krenuo u svoj nespokoj. Putem me ispratilo par kapi kiše, nebo je bilo čudne boje.... kako sam se približavao kući ugledao sam dugu – doduše, u daljini, ali ipak.... no, dok sam se dokoturao do ranča polako je nestajala A s druge je strane nebo bilo neobične boje I sve je naslućivalo nevrijeme..... Imao sam puno planova, ali, kao da me neko maljem opalio.... osim kaj celu noć s petka na subotu nisam spal nakon grmljavinskog nevremena, otkril sam da i krov negdje propušta pod ovakvim uvjetima ( iskreno, nije bilo ni čudo ... dobro da ga nije i otpuhalo), opet sam otkrio čari naših baka i djedova kada su uz petroleju ( doduše ja uz malo moderniju lampu) provodili noći .... da, nestalo je i na neko vrijeme struje .... sve u svemu, vrlo bučna i romantična noć...puna vremena za posvetiti se sebi i svojim mislima..... Ujutro sam odmah krenuo provjeriti kako moje ružice i ostale biljke... najviše su nadrapale noćne frajlice, ali, šarmer im je namignuo, malo ih ojačao, i nadam se da će i dalje, još neko vrijeme, krasiti moju okućnicu.... biljke su se dobro othrvale noćnom vihoru, jedino je dunja, koju nisam ni vidio da raste, vjetrovitim prstima skinuta sa drveta..... a ruža, u neposrednoj blizini, kao da je pustila suzu za njen naprasno prekinut život.... Provjerio sam oluke, počistio ono što je kiša sprala s krova a vjetar u svom hodu nanio .... istina, dobrodošlo je ovo malo kiše da u cjelini natopi, barem malo, suhu i žednu zemlju.....ali i moje cisterne koje su već opasno se približile „posljednjim kapima“ Naravno da sam tražio svog Juniora, ostavio hranu, ali.... uzalud.... sve do jučer popodne.... spremao sam klopu i bacio pogled na drugu livadu....srećom da sam je ovako lijepo sredio inače ne bi vidio...... ...mamu malih maca koja se, ko neki puran, šetala livadom..... izašao sam van, dozivao ju...ali, lagano i lijeno otišla je u susjedovu visoku travu.... iako sam čuo neki „dječji žamor“, mališane nisam vidio...ali, vidio sam da je „nestala“ klopa što mi je izmamilo osmijeh.... Današnji dan protekao je u kratkotrajnom druženju sa susedom koji je ostao pomalo iznenađen što sam, napokon, počeo polako realizirati svoju ideju o malom parku.... doduše, sve je tek u povojima, polako pripremam teren, skupljam dijelove, borim se s krticama, pripremam ogradu za preostali dio ranča( što je izazvalo čuđenje nekih susjeda jer ću im prekinuti „kraću rutu“) ali i izrađujem potrebne „elemente“....i, uživam – slika je u glavi gotova samo da zdravlje posluži i da uspijem taj svoj dugogodišnji san sanjan više od desetljeća, ostvariti.... imao je neke savjete, prijedloge...koje ću, kao i sve, sa punim uvažavanjem, razmotriti..... ali i prenio mi „zabrinute“ upite susjeda koji više neće moći preko moje livade već će morati putićem koji je poprilično zaraso .... a što bi ja sad trebao reći? Kad sam im nudio taj dio zemlje da ga koriste i održavaju jer sam bio u nekoj fazi koje je bolje ne sjetiti se.... tada su svi rekli „ a kaj bi mi z tim, ne treba to nama,“ ... a kada sam konačno sve doveo u red, raskrčio, doveo u izgled livade, tada su počeli i traktorima i kravama preko nje, stvarajući mi kanale, rupe...e pa... ja bi, dragi moji, posadio koju voćku, napravio svoj parkić, stavio koju klupicu...a siguran sam, ne bi mi bilo drago vidjeti kravicu, ma koliko ju volim, da odmara na mojoj klupici, ili da mi traktor svojim tutnjanjem preko livade napravi neku pritoku zamišljenom potočiću... pa jedva uspijevam zatrpati kanale koje ste do sada napravili.... i tako sam sa susjedom razmijenio seoske priče ali i neke savjete koje daske upotrijebiti za mostić, koje ciglice za puteljke....... Spremio sam stvari i neposredno prije odlaska ubrao jednu ružicu Iako to rijetko činim danas sam osjetio želju uzeti ovaj predivan pupoljak i odnijeti kumici.... za sretan početak škole..... ..oprostio sam se od ranča za neko vrijeme.... obveze uzimaju danak i teško će biti u naredna mjesec - dva uhvatiti koji vikend....ali, izdržat ću još to baš kako sam i sam sebi obećao s proljeća kada me upregnulo u ovaj zadatak ..... a onda, onda i sam vjerujem u neko smirenje... Uručio sam ružicu i vidio da je moja ljubimica spremna za školu... sve je pripremljeno, samo da zazvoni..... a ona... ona je u zaletu dobacila jedan zagrljaj i požurila iskoristiti još koji sat svog „ljetnog odmora“....i igre sa prijateljima koji su se, jučer konačno, svi, vratili s ljetovanja..... krećemo u nove izazove.... školarci školske, mi neizvjesne radničke...i tako redom..... ali, ojačani kratkim vikend predahom

- 20:05 - Komentari (19) - Isprintaj - #