Vikend koji ni malo ne liči na moje, rado „viđene“
Tjedan se malo protego i, osim što su radni dani bili produženi, i jučerašnji dan sam, pun entuzijazma proveo na poslu... ali, odlučio sam, neću raditi duže od radnog vremena pa sam doma došao oko pet popodne...a onda....
Moj dragi bratić, u vrijeme kada je sve zadesila suša, nosi li ga nosi.... inače mu je zemlja dosta vlažna a ovo sušno vrijeme kao da ju je učinilo najplodnijom. Banuo je neki dan sa punim gepekom za svog „gradskog buraza“ (kako me od milja zove)... krumpira, luka, cikle, jaja, češnjaka ... a grah i ostale oblizeke stižu kasnije ( baš me zainteresirao sa oblizekama)...Najviše me razveselio sirom škripavcem i basom (nemam pojma zakaj to tak zovu, ali, zovu).... ne sumnjate, ništa drugo nisam ni jeo dva dana – da se ne pokvari..... no sve bi to bilo ok da je donio u normalnim količinama...ali ne, on nosi kao da nas je cijela eksadrila...pa, nema druge, nego opet se primiti zimnice.... i tako sam krenuo spremati ciklu koju obožavam... lijepo je uzeti teglicu iz špajze, ali, za nju treba malo truda ( a da nije iz dućana...). Iako ciklu još nisam kiselio upustio sam se u tu avanturu...
Pokušao sam malo probrati „normalne“ veličine...ali, mislim si nekaj, nema tu normalnog... uzimaj po redu....
Kako je majčin recept za kiseljenje na količinu od 10 kg cikle morao sam kemijati mjeru na pola... pa bum u tri puta – jer, reko sam, moj braco je donio za eskadrilu... i sad nek ja motam.... oprao sam prvu rundu i stavio kuhati
Dok se kuhalo, provjerio sam imam li uopće dovoljno flašica ili sam sve stamburo na papriku i ajvar.... OK ...za dvije runde imam, a za treću ... bum se snašo
Nakon kuhanja ide onaj dio koji uvijek ostavi tragove na mojim rukama.... guljenje i rezanje.....
Pripremio sam „kiseliš“ i uvalio ciklu na „namakanje“. Iako mi je ovo prvi puta da sam spremam ciklu, moram priznati, uz majčin recept, brzo sam se prisjetio radnji koje su bile „moj zadatak“ ..... nakon nekoliko sati upijanja tekućine složio sam ciklu u flašice, zatvorio, spremio i .... neka me čeka u špajzi... ali, još nisam gotov..a je me usrećio... sav se bum zacrvenio od tolike cikle, ali i ojačao do armiranog željeza
Dok se cikla „odmakala“ krenuo sam složit si klopu..... ali, ja fakat ne kužim gdje je njemu ovoliko povrće naraslo.....kao da je ovo dvogodišnji rast.... umjesto nekoliko krumpira dovoljan je jedan.. i luk ima neke poveće proporcije...
sva sreća da su jaja ipak kokošja ... Baš me zanima kad donese grah i ostale delicije oće li i one biti u ovakvim omjerima?
Jutros sam, nakon nekoliko sati sna, smišljao današnji plan...istina, nedostaje mi ranč...ali, kako sam cijele dane na poslu vrijeme je da i po stanu protrčim sa saugerom, malo krpom poplahutam po namještaju... ali i sebi omogućim sitne gušte.... jer, sutra opet sve ispočetka ... užurbano i ludo...i, krenem s kuhinjom.... đumbus koji sam napravio izmamio je iz mene jedan pogled... ali i naglu promjenu plana...e pa ne bum dva put ovakav krš imo...a ne....i, pljuc, pljuc.... odlučio sam danas završiti sa ciklom..... i jesam.....
A sutra... ispočetka....u nove radne pobjede ..a za gušte ću, vjerujem, uskoro imati vremena i previše....
a kakav je mjesec vani, bojim se, niš od sna...... ( videl sam kad sam smeće nosil i zamračio sve prozore )
Post je objavljen 11.09.2011. u 22:10 sati.