osmoga dana nakon Božića
na poseban način se slavi
i ona koja je porodila
i čitavom svijetu
dala Spasitelja
..................................... Zdravo sveta Rodiljo, Majko Kralja vječitoga,
..................................... komu ruka ima vlast iznad svijeta čitavoga!
..................................... /Ulazna pjesma/
.....................................
... 425. god.je Efeški sabor potvrdio pravovjernost učenja da se bl. Djevica Marija naziva Bogorodicom - Thetokos, ali dugi niz godina nije postojao blagdan pod tim imenom iako ju je Božji je narod častio i njoj se utjecao - u Rimu se osmi dan Božića slavio kao Marijin spomendan, slavila se njezina majčinska uloga u Isusovu utjelovljenju. U rimsku liturgiju u 7. st. ušla su samo četiri Marijina blagdana istočnog podrijetla: Rođenje, Blagovijest, Svijećnica i Uznesenje na nebo. Kasnije, pod utjecajem galikanske liturgije, osmi je dan Božića postao “blagdan obrezanja Gospodinova” i u misal sv. Pija V. je ušao za vrijeme Tridentinskog sabora /1545.-1563./ s tekstovima koji su sačuvali marijanski naglasak. U 18. stoljeću u Portugalu se rađa pokret usmjeren na dobivanje posebnoga blagdana Marijina božanskog materinstva – Bogorodice i papa Benedikt XIV., na temelju odgovarajućih molbi, za portugalske biskupije uspostavlja takav blagdan koji se imao slaviti s vlastitim misnim tekstovima što ih je sam sastavio. Ipak nije se slavio 1. siječnja, nego na prvu nedjelju mjeseca svibnja. S vremenom je protegnut i na neke druge biskupije i redovničke zajednice s novim datumom slavljenja: 11. listopada. Isti je datum sačuvao i papa Pio XI. kada je 1931., na spomen Efeškog sabora pred petnaest stoljeća, taj blagdan proširio na čitavu Crkvu. Obnovom liturgijskog kalendara 1969. blagdan postaje svetkovinom i slavi se 1. siječnja, prikladno svojoj znakovitosti: “Sveta Marija Bogorodica” - na osminu Božića, u okviru svetih božićnih dana. Tako je u blistavom i radosnom sjaju tih dana i Marija, ponizna službenica Gospodnja, uzvišena u svom punom svjetlu i slavi.
Apostolsko vjerovanje ispovijeda: “Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega … i u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega … koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.
I utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.“
Marija je zatim rodila Isusa Krista, Sina Božjega, te “ostala”, kaže Teodot iz Ancire, “ono što je bila – djevica, i postala ono što nije bila – majka.” Kada je Sin Božji htio sići na zemlju “radi nas ljudi i radi našega spasenja“, htio je biti „rođen od žene” /usp. Gal 4, 4/ da bude pravi izdanak /usp. Iz 11, 1/ roda ljudskoga, da ga spasi “iznutra” postavši i sam čovjekom, a ne nekim vanjskim zahvatom. No, čovjekom je mogao postati samo po Duhu Svetomu u čistoj, djevičanskoj utrobi Marijinoj. S nepovrijeđenim djevičanstvom u začeću, Marija je zatim kao djevica rodila Isusa Krista, i postala majkom Sina Božjega - Bogorodica. Djevica i Majka! Jedna jedina! Kao što je jedno jedino i spasenje po Sinu Božjemu i njezinu! Koje li uzvišenosti njezine i naše radosti u slavljenju svetkovine “Svete Marije Bogorodice”!
...
“Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju” /Iv 10, 10/, kazao je Isus. Naravno, mislio je na ljude. Jedini on im daje život, i to u izobilju. Naš je zemaljski život prolazan i po sebi smrtan, besmislen. Pravi mu smisao i vječnost donosi Isus Krist po otkupiteljskoj žrtvi na križu i slavnom uskrsnuću. Sa svakom novom godinom Gospodin nam daje da svoj život živimo i dalje, no jedino – ako ga uopće želimo imati, pogotovo u izobilju – u njemu i za njega. Slavljenjem Marije Bogorodice 1. siječnja, na početku godine, svoj život stavljamo pod njezino okrilje i kroz čitavu godinu.
Čije bi nam okrilje moglo biti ugodnije, ljepše i sigurnije?
/Zvonimir Zlodi, Veritas/
Zahvalimo Gospi što nas zagovara
i prati na putu vjere kao Majka.
Neka i po završetku ove,
a na početku nadolazeće godine
Marija Majka i dalje bdije nad nama
te u nas ulijeva nadu ...
i kad je teško i neizvjesno ...
....................... Preveta Bogorodice, povedi nas ka što većem predanju Tvome Sinu .......................
.............. "Pozdravljam te, sveta Gospo, preuzvišena kraljice, Majko Božja i uvijek Djevica! ..............
... Izabrao te presveti Otac i s presvetim i predragim Sinom i Duhom Svetim utješiteljem posvetio!"...
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Djevice Marijo,
nema tebi slične među ženama,
kćeri i službenice svevišnjega Kralja,
Majko presvetoga Gospodina našega
Isusa Krista,
Zaručnice Duha Svetoga:
moli za nas
sa svetim Mihaelom arkanđelom
i svim nebeskim silama
i sa svima svetima
kod svoga svetoga ljubljenoga Sina,
Gospodina i Učitelja.
Molitva sv. Franje Asiškog
......... Majci Mariji .........
Pred više godina na poslovnom putovanju u Moskvu bila sam počašćena odlaskom u manastir 70-tak kilometara dalje i oduševilo me sve što me tamo dočekalo, a najviše kada sam zašla unutra i u zamračnome mirisom tamjana ispunjenome prostoru s mnoštvom upaljenih svjećica, zatekla ljude kako mole - pjevaju, zapravo, pjevanje se samo čulo, što je svemu dalo prekrasan, mističan ton ... Zamolila sam pratitelje da me neko vrijeme ostave, da bih željela, unatoč ograničenome nam vremenu, jedno vrijeme tu provesti. I na moje iznenađenje, nisu se više žurili ... , mislim da sam tu provela dobrih par sati uživajući u napjevima ...
... To je nezaboravno iskustvo !!! ...
I kada sam otkrila te, ili slične, napjeve na Youtube-u bila sam oduševljena, a danas sam ih poželjela čuti ...
Marija je most od molitava tkan, od suza nit i luk svit nad crnim ponorima koji čovjeka dijele od Boga. Ona je poput Jakovljevih ljestava koje nas vode u Nebo.
Svaka je činjenica njezinog zemaljskog života, kao i njezine smrti, vrijednost koju pokušavam uhvatiti poput maslačka u zraku.
Jesu li ljudi primijetili njenu izvanrednost?
U posljednje je vrijeme pokušavam shvatiti zemaljskom i ići njenim stopama poniznosti. Kad nakon nekog vremena uđem u tu stvarnost, nastojat ću kod sebe steći što veću odvažnost u predanju. Uostalom, nemam što izgubiti.
Blažena djevica Marija, majka Isusova, prečista i presveta Bogorodica nam je zaista najveći uzor duhovnog života. Najsigurniji putokaz Kristu Bogu našemu i spasitelju.
/fra Dalibor- fra3/
Akatist /grčki: ‘ş±¸ąĂÄżÂ, slušati stojeći na nogama/ - himna blagodarnosti Akatist ima niz uvodnih misli ili kondaka. Nižu se nadalje divne pohvale ili ikosi da se duša kupa u nebeskoj toplini. /na Zapadu su akatistima najsličnije litanije koje su u odnosu na akatiste kratke i dosta škrte na riječima/. Pravoslavna himnografija poznaje akatiste posvećene Svetoj Trojici, Časnome Krstu i nekim svecima. A i akatist presvetoj Bogorodici - dugi niz dubokih teoloških pohvala Bogorodici. Glavni je zaziv "Raduj se, zaručnice djevičanska".
Čista Djevo Vladičice, neporočna Bogorodice
raduj se, nevjesto nenevjesna
Mati Djevo Gospodarko pod čijim smo svi okriljem
raduj se, nevjesto nenevjesna
od sila nebeskih viša si, od zraka sunca sjajnija
raduj se, nevjesto nenevjesna
radosti horova djevojačkih, od anđela uzvišenija
raduj se, nevjesto nenevjesna
od nebesa si sjajnija, od svjetlosti čistija
raduj se, nevjesto nenevjesna
od svih sila anđelskih ti si svetija
raduj se, nevjesto nenevjesna
Marijo uvijek Djevo, Gospodarko svijeta
raduj se, nevjesto nenevjesna
Neporočna nevjesto, svečista Gospođo Presveta
raduj se, nevjesto nenevjesna
Marijo nevjesto Gospodarko, izvore naše radosti
raduj se, nevjesto nenevjesna
djevojko smjerna carice, presveta Majko
raduj se, nevjesto nenevjesna
od heruvima časnija, od serafima slavnija
raduj se, nevjesto nenevjesna
od bestjelesnih nebeskih sila uzvišenija
raduj se, nevjesto nenevjesna
preklinjem te, Vladičice, tebe sada prizivam
raduj se, nevjesto nenevjesna
tebi se klanjam, svevladarko, tvoju milost tražim
raduj se, nevjesto nenevjesna
Djevojko smjerna, prečista, vladičice presveta
raduj se, nevjesto nenevjesna
tebe prizivam usrdno, o hrame osvećeni
raduj se, nevjesto nenevjesna
zaštiti me i izbavi od neprijatelja
raduj se, nevjesto nenevjesna
pokaži me nasljednikom vječnoga života
raduj se, nevjesto nenevjesna.
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...