sloboda misli

Najmoćniji tenk današnjice (barem prema američkoj propagandi) svojoj posadi pruža fantastičnu zaštitu korištenjem naprednih tehnologija i materijala. Doduše, te su tehnologije bile napredne tijekom '80-ih, pa do sredine '90-ih.
Iako se mogu naći članci o narudžbama M1, riječ je o modernizaciji postojećih tenkova.
Naime, M1 se prestao proizvoditi (iako o tome baš i nema točnih podataka) negdje 1994. ili 1995., a tome su dva glavna razloga. Kao prvo, ukupan broj proizvedenih M1 je oko 10.000, što uvelike premašuje potrebe Amerike. Drugo, "neuništivi" oklop je (unatoč suprotnim tvrdnjama) je ipak uništen u (najmanje) dva navrata, a da je pri tome stradala i posada. Prvi puta direktnim pogotkom u kupolu jednog M1A1 od strane T-72 iz sastava Republikanske garde tijekom "Pustinjske oluje" 1991. Iračanima nije bilo potrebno streljivo s osiromašenim uranom, već je bio dovoljan volfram-kobaltni potkalibarni projektil ruske proizvodnje, dok je punjenje bilo najvjerojatnije proizvedeno u bivšoj SFRJ (M-84 su ostvarivali oko 180 m/s veću udarnu brzinu na 1.200 m udaljenosti nego s originalnim ruskim punjenjem). Dakako, američka strana ovo neće nikada priznati.
Druga "ćuška" im se dogodila '92 u Bosni kada su u pet dana izgubili dva M1A2 koje su im Srbi razvalili ruskim 9K119M ispaljenim iz M-84. Amerikanci su nakon toga svoje Abramse jako brzo povukli iz Bosne. Dakako, sve su tako dobro zataškali da danas o tome ne postoji čak niti priča.

Ova tri izgubljena M1 se "nikada" nisu dogodila, ako je vjerovati američkim službenim (pa i neslužbenim) izvještajima. No činjenica je da su daljnji novi M1 otkazani (isporučeni su samo već ranije naručeni), a stari se jednostavno recikliraju.

Drugi dio se tiče utjecaja tog tenka na posadu – naime, posada M1 je konstantno izložena radijaciji. Glavni oklop, tzv. Chobhamski, je zapravo verzija originalnog britanskog uz dodatak osiromašenog urana (koji osim Amera, nitko ne koristi za oklop). Dakako, osiromašeni uran je daleko manje radioaktivan od obogaćenog (oko 120 puta). No, s količinom radioaktivnog materijala raste i njegova radioaktivna emisija, a u M1 je ugrađeno oko 14 tona osiromašenog urana (tu se može govoriti samo o procjeni, no na temelju volumena tenka, usporedbe s drugim tenkovima i gustoće U-238, ugrađena masa je u rasponu 12-18 tona). Dakle, imate 14 tona osiromašenog urana koji je radioaktivan kao cca. 110 kg obogaćenog urana. A sam oklop je takav da je radijacija usmjerena prema unutra (prototipovi XM 1 i XM 2 su davali radioaktivni potpis koji je bio idealan za navođenje AT projektila). No nije sve tako crno – unutarnji dio oklopa apsorbira oko 95% radijacije, tako da je posada izložena zračenju ekvivalentnom «samo» 4-5 kg obogaćenog urana.

I pitate se kako to nitko ne zna? Pa, službeno nikada nije mjerena radijacija unutar M1. Druga podlost je davanje aerosolnih lijekova protiv radijacijske bolesti (zapravo dugotrajnom odgađanju simptoma) posadama Abramsa. Postignuto na vrlo efektan način – klima uređaj Abramsa sadrži spremnik s potrebnim medikamentima. Posada udiše (nemaju izbora) zrak koji dolazi iz klima uređaja tenka (zapravo sustav pročišćavanja zraka).

Pošto je ovaj post malo duže bio u pripremi, u međuvremenu sam saznao kako je broj totalno uništenih Abramsa u Iraku oko 120. Totalno uništen znači najčešće kompletno uništenu unutrašnjost tenka. Prilikom proboja kupole, u pravilu dolazi do eksplozije streljiva koja spaljuje unutrašnjost vozila, Kupola biva otkinuta od trupa znatno rijeđe nego kod T-72/M-84 tenkova, iako se i to događa.

Ovakvi podaci se jako dobro skrivaju i zataškavaju, a National Geographic Chanell i Discovery Chanell imaju jako zgodne dokumentarce o repariranju «neuništivih» Abramsa. Istina je malo drugačija. Obnavljaju se samo oni Abramsi koji nisu pretrpjeli prevelika oštećenja trupa i kupole. A motori se moraju reparirati na redovitoj osnovi jer prodor finog pustinjskog pijeska nije riješen.

I za kraj – na youtube.com ukoliko tražite 'Destroyed in Iraq' dobiti ćete nekoliko verzija desetominutnih filmića koji kažu 'With compliments of Iraqi people'. Filmići prikazuju napadnute i oštećene američke tenkove. Ono što je puno bitnije – izvor tih filmova nije niti jedna iračka frakcija koja se bori protiv američkog okupatora, već propaganda mašinerija američke vojske. Za skoro sve prikazane tenkove (možda i za sve), nisam gledao sve verzije filmova) svaki bolje upućeni poznavatelj vojne tehnike će utvrditi kako se radi o puno dima, a malo štete na tenkovima – što je istina. Svrha je ovih podmetnutih filmova dodatno stvoriti iluziju američke nadmoći i neuništivosti.