sloboda misli

nova vizija napisa: "...samo ti podaci dolaze preko channelinga (kanaliziranja svijesti duhovnih bića), pa ne znam hoćeš li ih smatrati vjerodostojnima ili ne…".
Ja mogu reći da sam bio na mjesecu, a taj podatak je potpuno nevjerodostojan bez obzira na tjelesno postojanje mojeg bića. Vjerodostojnost podataka ne ovisi o komunikacijskom kanalu. Dakako, pretpostavljam kako novu viziju ovdje pod pitanjem vjerodostojnosti zanima prihvaćam li postojanje jednog neopipljivog i (poznatim metodama) nemjerljivog izvora. Poput većine ljudi razmišljanja sličnih mojima, postojanje nematerijalnog oblika svijesti odnosno života je meni tek jedna dimenzija postojanja.
Većina ljudi još uvijek ima ugrađene predrasude o "mogućem" i "nemogućem", o "stvarnom" i "izmišljenom". Iako se trudim proširiti svoje polje shvaćanja i prihvaćanja izvan granica konvencionalnog, kao i svi ljudi još uvijek imam neke ostatke predrasuda. Na žalost, u potpunosti se predrasuda najvjerojatnije nikada neću riješiti. Barem ne u ovom životnom obliku (iako uvijek postoji nada J)
Kako bih objasnio logiku svog razmišljanja o prihvaćanju "stvarnog" i "izmišljenog", morati ću malo upotrijebiti usporedbe.
Uzmimo jednostavan primjer: na običnom CD-R mediju možete bez problema pohraniti poprilično obimnu knjigu, recimo 'Otiske bogova'. Flomasterom ćete na tom mediju napisati 'Otisci bogova' i znati ćete što se na njemu nalazi. Isto tako znate da vam treba računalo kako biste tu pohranjenu knjigu mogli pročitati bilo na monitoru, bilo da ju ispišete na printeru. Iz današnje perspektive znanja, prihvaćamo kao činjenicu kao nešto normalno. Koristeći naše znanje i tehnologiju, podatak smo konvertirali iz jednog oblika (papirnati otisak) u drugi (digitalna datoteka) i pohranili na medij (CD-R). I te pohranjene podatke možemo prikazati – bilo kao privremeni prikaz (na monitoru) ili "trajni" ispisom na papir. A sada taj CD-R prebacite u 1484. godinu i pokušajte nekome dokazati da se na njemu nalazi kompletna knjiga! Ukoliko imate sreće, smatrati će vas za ludu i ismijati. Ako sreće nemate, završiti ćete na lomači kao heretik ili vražji učenik. Argument kako ljudi tada nisu raspolagali dovoljnim znanjem je vrlo koristan. Ljudi prije 500 godina zaista nisu raspolagali dovoljnim znanjem kako bi shvatili i prihvatili mogućnost spremanja kompletne knjige na sjajnu pločicu promjera 13 cm. Zašto bi smo onda mi, bez obzira na tehnološko znanje koje smo skupili, trebali smatrati kako smo dovoljno pametni za prihvatiti postojanje viših oblika, pa čak i dimenzija postojanja? Odgovor je vrlo jednostavan: ljudska je vrsta postala arogantna i razvila je svoju svijest i društveni ustroj u prevelikoj mjeri na materijalnim pokazateljima i dokazima.
Vratimo se primjerima: Znamo da danas postoji bežična komunikacija za sve i svašta. Dovedimo Guttenberga iz 1484. (ili otiđimo do njega) i recimo mu kako je u svakom trenutku moguće čitati Bibliju. Da bi bilo interesantnije, nemojmo mu reći ništa o prijenosnim računalima i bežičnom internetu. Guttenberg dakako zna da Biblija postoji, no nema pojam što je to magnetski zapis na hard disku, niti što je modulacija elektromagnetskog vala kojim se prenose informacije. On može željeti naći Bibliju, ali neće uspjeti iz jednostavnog razloga jer ne zna što treba tražiti niti na koji način.
Krenimo dalje. Svakodnevno znanost dolazi do tisuća novih spoznaja. Kroz 100 godina, nivo našeg znanja će biti nemjerljivo veći nego danas. Za ljude koji će onda živjeti, mi ćemo biti ti koji nisu imali dovoljno znanja. Činjenica je da ljdusko društvo zadnjih barem 3-4 tisuće godina ne može naučiti glavno – a to je da stalno uči! Svaka generacija, naročito zadnjih dvjestotinjak godina, raspolaže sve većom količina znanja. I unatoč tome, dozvoljavamo si tu drskost da ono što još ne poznajemo ili ne razumijemo proglašavamo nemogućim, nepostojećim, plodom mašte itd.
Ne vjerujete? Zamislite da ste imali kontakt s duhovnim bićima ili da ste ostvarili vantjelesno putovanje. Pokušate li to dokazati, završiti ćete na psihijatriji kao shizofrena osoba. Zašto? Pa niti ja, a niti većina ljudi nije imala takvih iskustava, niti sam imao međudimenzionalna putovanja ili bilo kakvo iskustvo kojem mogu svjedočiti samo učesnici. Niti poznajem ikoga s takvim iskustvom (da budem precizniji, nitko koga sam u životu sreo nije mi iznosio takva svjedočanstva). No oni hrabri koji su svjedočili o tome pokazuju da postoji i nešto izvan našeg vidljivog i opipljivog tzv. "mogućeg" svijeta. Da li im vjerovati? Obzirom da je dio tih ljudi prošao razna testiranja – od psihijatarskog pregleda, preko poligrafa do svjedočenja po hiptnozom i drogama, razultati pokazuju da su ti ljudi ili najbolji lašci na svijetu ili govore istinu. Osobno vjerujem da, barem većina tih svjedoka, govori istinu. Da li sam previše maštovit? Moguće. No upravo je mašta ono što ljude tjera na napredak. Predrasude i neznanje su temelj većine "nemogućih" stvari. Riješite se predrasuda, produbite svoje znanje – isplati se.

Zahvaljujem novoj viziji na inspiraciji za ovaj post.

Kao prvo, želim zahvaliti maji 906090 na preporuci odlične knjige (Graham Hancock: "Otisci bogova"). Dakako, kritika izdavaču koji je lekturu prijevoda odradio katastrofalno – knjiga je prepuna matematičkih pogrešaka tipa: jedna stranica piramide je 247 metara, druga 256 metara što daje razliku od samo 20 cm (?). Osnove matematike kažu da je to 9 metara, a ne 20 centimetara, a koliko mene sjećanje služi, najveća razlika dužine stranica velike piramide je 2,5 cm, što su neki naknadi istraživači otkrili da nije riječ o grešci, već kompenzaciji Zemljine zakrivljenosti. No unatoč takvim greškama, knjiga je vrijedna čitanja.

Knjiga je još jedna logična slagalica slike koje sam se dotaknuo u prijašnjem postu "Zaboravljena povijest". A ta slika se trenutačno sastoji od dosta nepovezanih dijelova. Srećom, svaka od tih slagalica povećava poznate dijelove, a najljepši dio je u onim trenucima kada jedan komadić poveže dvije cjeline.

Ono što je jasno svakome tko čita je da svaka knjiga koja nije u skladu s ortodoksnom znanosti, otvara dva pitanja za svaki odgovor koji daje. I dakako, ljude kojima je to interes, tjera na daljnje čitanje i istraživanje. Oni koji imaju određenu sferu interesa (normalno, ne nužno ovakvu tematiku), te dosta čitaju, primijetili su da je ponekad potrebno 4-5 knjiga da bi se dobilo 10%-20% novih informacija. Ostalo je ponavljanje. Ima li to smisla? Pa…dakako da ima. Obzirom da tematiku koja je meni interesantna, dobivam na uvid dvije bitne stvari: prvo, bibliografiju za daljnje istraživanje, a drugo – vidim kojim se izvorima autor koristio u istraživanju i pisanju knjige.

Često sam nalazio na su različiti autori različitim putovima došli do iste spoznaje. Dakako, neki put je ta spoznaja različita od autora do autora i tu je riječ o stvarnoj nepoznanici. Evo primjera: hrpa autora je u istraživanju Atlantide došla do spoznaje da je on stvarno postojala, te se osnovne značajke tog izgubljenog otoka-kontinenta uglavnom podudaraju. Ono u čemu se drastično razlikuju je mjesto gdje se ona nalazila. Iako ortodoksna znanost negira postojanje Atlantide, to je na vrlo labavim temeljima. Jedini argument (ortodoksnih povjesničara, arheologa, oceanografa…) jest da nije nigdje pronađena. U prilog tome iznosi se tvrdnja kako je kompletno podmorje atlantskog oceana detaljno (a da?) kartirano. Ovo detaljno kartiranje pada u vodu na banalnom primjeru – prije nekoliko mjeseci skupina istraživača je završila putovanje prema izvoru Nila i ustanovili su kako su sadašnji zemljovidi - netočni. Dakle, istraživanje na terenu je pokazalo kako uvriježene zemljopisne karte sadrže pogrešno kartiranje najduže rijeke na svijetu. Dakle, najveća rijeka na svijetu, koja je na površini, dostupna kako golom oku, tako i svim mogućim snimkama iz satelta, helikoptera, aviona, je dijelom bila pogrešno kartirana. A kompletna površina Nila s porječjem nije ni 0,1% podmorja Atlantika.

A na temelju samouvjerene (a potpuno neutemeljene) tvrdnje da je podmorje Atlantika "detaljno" i "točno" kartirano, treba vjerovati da na njegovom dnu nema skrivenih tajni?

Razmislimo malo na još jedan način: Za Titanik se znalo gdje je otprilike potonuo. Obzirom na veliku dubinu, tražili su ga preko 60 godina! Dakle, oni koji su ga tražili, znali i gdje i što trebaju tražiti i trebala su im desetljeća za pronaći ga.

Dakle, ljudi nisu pregledali niti 0,01% (iako je i ovo preveliki postotak) podmorja Atlantika. Ovo pregledali je u smislu da su na dnu mora bili ronioci ili sonde, te da postoji slika s lica mjesta.

I onda na temelju izjava ortodoksnih znanstvenika, treba vjerovati da je nemoguće postojanje potonulog otoka ili kontinenta u dubinama od recimo 3-4 kilometra? Dakako, to može biti i bilo koji drugi ocean! No pokušate li takvo nešto tvrditi u krugovima klasičnog znanstvenog miljea, proglasiti će vas za osobu koja fantazira, kojoj se priviđaju stvari, šarlatana itd.

Drugi dio priče je Antarktik. Klasična priča je kako je zaleđen milijunima godina. No istraživanja na terenu su otkrila brojne uzorke vegetacije, ali i životinja za koje je metodom C-14 (za one kojima nije poznato, to je određivanje starosti na temelju radioaktivnog izotopa ugljika) za koje je utvrđeno da potječu iz razdoblja prije 12.000-15.000 godina. A ono što je interesantno, riječ je o vrstama koje inače ne egzistiraju u polarnim uvjetima. Također, u zaljevima Antarktika su pronađeni sedimenti riječnih nanosa. Klasična znanost je potvrdila da je riječ o nanosima koji su stvorile rijeke koje su tekle Antarktikom do prije nekih 12.000~13.000 godina.

Kakve tajne još skriva 3-4 kilometara debeli ledeni pokrivač? Hoće li neka daljnja istraživanja naći gradove nestale civilizacije?

Ukratko, broj otkrića koja se kose sa sadašnjom slikom svijeta, njegove povijesti i razvoja, je velik i svakim danom raste sve više. To je činjenica.

Ortodoksna znanost te činjenice zanemaruje odnosno koristi se senzacionalizmom kako bi se takva otkrića prikazala kao nevjerodostojna, pogrešna ili krivotvorena. I to je činjenica.

Najveći problem ortodoksnoj znanosti je što veliki broj takvih otkrića ne može osporiti niti znanstvenim metodama koje je sama postavila, ali niti bilo kojim drugim argumentima. Još jedna činjenica.

A otkrića upućuju na sljedeće:

1. Ljudska civilizacija je znatno starija od one koju priznaje povijest
2. Povijest skriva propale visoko razvijene civilizacije, od kojih su neke najvjerojatnije bile daleko razvijenije od naše
3. Stupanj razvoja ne smijemo poistovjećivati s našim poimanjem tehnološkog razvoja. Graditeljska dostignuća starih civilizacija pokazuju postojanje tehnologije koja očito premašuje naše kapacitete shvaćanja.



Normalno, takva otkrića rezultiraju sljedećim:

1. Kompletna povijest se mora napisati ispočetka ili u velikoj mjeri promijeniti. Koliko će to promijeniti sadašnju sliku svijeta, teško je reći. No činjenica je kako je skoro sve onoga što nazivamo pretpoviješću (dakle više od nekih 6.000 godina unatrag) u današnjim službenim udžbenicima pogrešno. A to znači da svi koji o tom razdoblju barataju uvriježenim znanjem, moraju svoje znanje nadopuniti. Pokušajte zamisliti nekog uvaženog profesora koji 30-40 godina predaje klasičnu povijest, kako preko noći, postaje u stvari neznalica!
2. Ono što smatramo tehnološkim dostignućem naše civilizacije je zapravo barbarstvo. Nažalost, ljudska tehnologija se u velikoj mjeri temelji na uništavanju prostora u kojem živimo. Sve što imamo danas – kako bi rekli, od igle do lokomotive, moguće je ostvariti i na drugi način.
3. Najvjerojatnije, gotovo sigurno, nismo prva tehnološki razvijena civilizacija na zemlji. Također, niti stupanj koji smo postigli nije najviši tehnološki nivo ljudske povijesti. Mi smo na najvišem stupnju tehnološkog razvoja u zadnjih cca. 5.000 godina. Ljudske civilizacije se protežu barem 40.000 godina (a vrlo vjerojatno i 75.000) unatrag. Pod civilizacija smatram uređeno ljudsko društvo koje gradi svoja naselja, ima jezik, kulturu, znanost, društvenu strukturu.
4. Sigurno nismo, barem ne tzv. zapadna civilizacija, intelektualni niti duhovni vrhunac ljudske povijesti. Čak niti u zadnjih 5.000 godina više-manje poznate povijesti. O starijim vremenima da ne pričamo.



Naša bahatost da smo vrhunac ljudske civilizacije većini zatvara oči pred činjenicama koje to opovrgavaju, a činjenica odnosno dokaza je svaki dan sve više. Upravo znanost i tehnologija koju imamo (a koje u velikoj mjeri žele ostati unutar granica svojih stoljetnih predrasuda) omogućuju lakšu komunikaciju istraživača koji dolaze do zadivljujućih spoznaja o našoj pretpovijesti.

Aktualna koncepcija povijesti leži na pretpostavci kontinuiranog razvoja ljudskog društva. Dakako, ta pretpostavka je toliko pogrešna da je nepotrebno odlaziti u pretpovijest da bi ju se oborilo, pa krenimo redom s nekoliko primjera:

1. Egipat – dinastički Egipat je bio uređeno društvo, razvijene kulture, tehnologije i znanosti. Propašću dinastičkog Egipta, to je društvo krenulo nizbrdo. Od razvijene urbane države, pretvorili su se u hrpu plemena, te su se tek u vrijeme kolonizacije ponovo uzdigli. Nakon 3.000 godine razvijenog društva, bili su 2.000 godine raštrkanih plemena
2. Grčka – od kolijevke civilizacije do hrpe neobrazovanih i nepovezanih sela
3. Europa – izgrađeni, povezani, urbanizirani prostor koji je stvorio Rimski imperij, pretvorio se u slučaju Europe u blatnu kaljužu prije 2.000 godine širenjem kršćanstva. Za one koji ne znaju – Rimske legije su bile najorganiziranija i najdiscipliniranija vojska u poznatoj povijesti (čak je i Hitlerov Wermacht zaostajao za njima). Jedan od razloga je i taj da su legionari mogli biti samo pismeni ljudi koji su završili školu! Kada je Rim napustio visoke kriterije koji su vrijedili za primanje u legije, krenula je i njihova erozija (zajedno s erozijom kompletnog društva).



Znači, stvari nisu onakve kakvima nas uče da jesu. A da je to tako možete i sami malo utvrditi razmišljajući i tražeći informacije. I učinite to. Ne jer vam ja to kažem, već radi vas samih. Nemojte vjerovati u sve što vam kažu. Pitajte i provjerite. Budite znatiželjni. Upravo je znatiželja ono što nas vuče naprijed.

Tražite istinu. I nemojte se iznenaditi ukoliko utvrdite kako istina nije samo jedna. A nemojte biti niti iznenađeni ako činjenice koje nađete pobiju neke moje tvrdnje. Svatko može biti u krivu i vi i ja i Papa i Bush i Putin. No kad prihvatite mogućnost pogreške i postojanja drugačije slike, možda će vam se činiti da ste izgubili neku sigurnost u koju ste vjerovali. Niste izgubili ništa, samo ste se probudili. Vaš svijet neće promijeniti spoznaja istine i razbijanje predrasuda. Da li će se vaš svijet promijeniti kada nešto naučite, ovisi o vama hoćete li i želite li nešto promijeniti.

Uživajte u životu i sakupljajte znanje.