sloboda misli

Priča prva ide ovako:

TV kuća ima temeljnu priču o skupini ljudi s prelaska 19./20. stoljeće koja treba biti dorađena s detaljima kako bi se imao scenario za cijeli film/seriju. No, tvorac inicijalne priče je napustio taj posao, pa je TV kuća svojim scenaristima dala zadatak izrade scenaria na postojećem predlošku. Svi se moraju držati glavnih likova i glavne fabule. I tako, nastaje nekoliko verzija priča. Šefovi odlučuju za određeni broj scenarija dovoljno interesantnih, a politički/vjerski/nacionalno... neprovokativnih. Ostali scenariji se odbacuju jer su ocijenjeni malo škakljivima. Dio uvrijeđenih scenarista odlazi sa svojim (odbačenim) verzijama scenarija, no zbog autorskih prava ne mogu ih prodati dalje, pa završavaju u nekoj arhivi.

Priča druga:

In a galaxy far, far away... početak je popularnih 'Ratova zvijezda'. Svi znamo (OK, dozvoljavam da ima fanatika koji to prihvaćaju kao istinu) da je riječ o čistoj fikcij. Od postojanja tamo neke daleke galaksije do Jedija i njihovog kodeksa časti i Sile. Svejedno, određeni dio zaljubljenika je odlučio svoja uvjerenja proglastiti religijom. Kod popisa stanovništva 2001, Australija je tretirala kao neslanu šalu i cca. 70.000 ljudi koji su se deklarirali kao Jediji se evidnetirani kao „nedefinirani“.
Bez obzira na to, postoje skupine ljudi koji životna načela baziraju na Jedijevskim kodeksima časti i moralnosti. Nema sumnje da su određena pravila i načela pismeno uobličili. Tijekom vremena, dio onih koji to doista smatraju vjerom će se odvojiti od običnih ljubitelja serijala i zafrkanata. Glavna priča će se lagano modificirati, prerastajući iz scenarija u simboličku priču. Nakon nekog vremena imamo sukob dobra (Jediji) i zla (Darth Vader), gdje na kraju dobro pobjeđuje. Isto tako, dobri Jediji nakon fizičke smrti imaju vječni život u Sili.

I sada smo došli do vrlo interesantne situacije:

Spojite priče jedan i dva, bacite to 1800 – 1900 godina u prošlost i dobili ste -Novi Zavjet. Imate četiri evanđelja, djela apostolska i poslanice – odobreni dio scenarija. Imate gnostička evanđelja koja su odbačeni dio scenarija. Imate i Isusa ili Jedije, Lucifera ili Darth Vadera, koji su obojica otpadnici od „dobrih dečki“. Dakako imate i pozitivna temeljna načela.

Temeljna razlika između Novog zavjeta i Ratova zvjezda je što prvi u svojim opisima upućuje na narod i civilizaciju koja je stvarno postojala.
Nezgodno je po Novi zavjet što taj, židovski narod, svoju povijest tog doba ima prilično dokumentiran. Još je nezgodnije što Rimsko carstvo, u okviru kojeg su Židovi tada živjeli u Judeji, svoj dio povijesti ima još bolje dokumentirano.

Upravo ta dokumentiranost ukazuje na nemali broj nedosljednosti – od židovskih običaja tog vremena, neki će reći da to nije bitno, no upravo tu je i jedan od vrlo bitnih podataka – Isus je navodno iz Davidove loze, a obzirom da Židovi to prate po očevoj liniji, pitanje je - kako? Josip koji je navodno (osim nedokumentiranih napomena u Lukinom i Matejevom evanđelju) iz Davidove loze. Isus nije Josipov sin, već direktno božji – a nigdje ni u Starom ni u Novom zavjetu nema ni jednog retka (logično, zar ne?) da je Jahve iz Davidove loze (ne može ni biti, čisto kronološki gledano).
Pa onda dio oko nepostojećeg grada Nazareta, do svadbe u Galileji. Prema židovskim običajima, gosti nisu zapovijedali tuđim slugama, a pogotovo se nisu mješali u ceremonije poput svadbe koje su imale svog domaćina. Takvo je ponašanje jednostavno bilo neprihvatljivo.

Idemo još malo dalje... Nema niti jednog evanđelja napisanog na starohebrejskom ili aramejskom jeziku. Sva su na starogrčkom. Vrlo interesantno kako to da su (navodni) apostoli pisali na njima stranom jeziku, koji se uz to, u njihovo doba nije čak niti rašireno koristio van Grčke (kao što je to recimo danas engleski).

Razlog zašto su evanđelja na starogrčkom je vrlo jendostavan: ona su prvi put napisana od grčkih autora. Iz istog razloga je došlo i do svih povijesno-kulturoloških kikseva u njima. U doba dok su informacije bile spore i nedostupne, priča je mogla držati vodu. Danas, kada su brojni povijesni dokumenti dostupni, mnoge povijesne zablude padaju, nekebrže neke sporije, i radi se revizija povijesti. Ne bez otpora – ljudska taština teško prihvaća da se velik dio života živjelo u zabludi.

Dakako, možemo krenuti i od teze da je Lucas biblijske priče prilagodio SF filmu. I onda ćemo završiti kod vječnog kurga – što je bilo prije, kokoš ili jaje?

Idemo dalje, glavni akter priče jedan je TV kuća kojoj je glavna vrijednost profit putem gledanosti, zato je dio scenarija i odbačen. Tu nema mjesta za previše razmišljanja. Pogledajte koliko ljudi bleji u kojekakve sapunice (a i ostale serije za šupljoglavce). Dakako, uvijek gledatelji navijaju za „dobre“ i srde se kad takvi nastradaju, kao da je riječ o stvarnim osobama. A TV kuće jednostavno prodaju laž ljudima koji žele dobrotu.

Vidite sličnost s organiziranom religijom?