sloboda misli

Službeni naziv joj je danas Ruska Federacija i predstavlja najveći ostatak nekadašnjeg SSSR-a. Iako je površinom i brojem stanovništva ona najamanji oblik ruskog imperija u zadnjih stotinjak godina, unatoč svim javnim informacijama o "nedostatku" novca za vojsku, školstvo itd., neke činjenice upućuju na malo drugačiju realnost.
Europa želi ruskog medvjeda svom stanovništvu prikazati kao izložk u kavezu ZOO-a koji ovisi o hrani svojih zapadnih čuvara.
Međutim, je li to doista tako?
Raspadom Sovjetskog Saveza, nekadašnje republike (Kazahstan, Azerbejdžan, Estonija, Litva, Latvija...) su dobile samostalnost, a ostalo im je siromaštvo. Najbogatiji i najrazvijeniji dio (iako stanovištvo od toga nije imalo ništa) je bila i ostala – Rusija.
I dan danas, Rusija ima veći postotak visokoškolovanih ljudi od bilo koje europske (i šire) zemlje. Broj istraživačkih instituta (od kojih su mnogobrojni bivši vojni zavodi) se broji u stotinama – i interesantno, unatoč vječnim suzama, največa većina ih i danas radi, i to vrlo produktivno. Ako gledamo Lade, Rusija stvarno nema što ponuditi zapadu, no njihov proceser Elbrus je prije desetak godina bio na nivou današnjih Intela i AMD-a. Riječ je o proizvodu za koji je Zapad saznao. Dotični nije zaživo u masovnoj primjeni (osim u Rusiji) iz dva razloga – zapadni proizvođači računala su ga bojkotirali jer bi njihovom primjenom (najviše Intel i AMD) izgubili previše profita. Drugi razlog je puno bitniji – ruska država je zaštitila svoju visoku tehnologiju zbog strateškog zančaja. Da, koliko god se nekome to činilo sprdačinom, Rusija je i zemlja visokih tehnologija. Ne vjerujete? Tijekom '60-ih NASA je u okviru programa Appolo došla do zaključka kako se puno bolji efekat rakete postiže ukoliko se gorivo u motor ubrizgava pod pristiskom. No suočili su se s brojnim problemima koje su pokušavali riješiti i kasnije na projektu Space Shutlle-a. Do danas bezuspješno. Rusi su to riješili i koriste "turbo" raketne motore još od projekta Sojuz (a danas se koriste u raketama "Proton" i "Energija"). Upravo su ti motori bili doprinos Rusa ISA-i.
Dio ruske proizvodnje koji se najviše poteže po medijima su borbeni zrakoplovi. I dok se po intenetu brojni "znalci" i "vojni analitičari" pišu hvalospjeve prvenstveno američkim zrakoplovima, ruskima se predbacuje "tehnološka zaostalost" avionike. Hm? Tko je imao prilike biti na nekoj izložbi vojnih zrakoplova (Bourges, Dubai, MAKS), imao je priliku vidjeti "zaostale" ruske Suhoje i MiG-ove. Oni pažljiviji su mogli primjetiti da Rusi povremeno dovode i zrakoplove iz borbenih jedinica, što samo po sebi nije ništa čudno. Ono što jest interesantno je da se Suhoje i MiG-ove namijenjene tržištu odnosno izložbene primjerke, može gledati sa svih strana, uključlivo i kokpit. Zrakoplovima iz borbenog sastava nema pristupa, pogotovo ne u kokpit. A tehnički podaci su koliko lako dostupni na internetu, toliko više upitni kada je riječ o onome što Rusi koriste "kod kuće". Još uvijek nisu promijenili naviku da svoje stvarne vojne potencijale smatraju tajnom.
Idemo sada na "zaostalost" i "nekonkurentnost" njihove avijacije. Dok je MiG u ponešto lošijoj situaciji jer nisu prvi izbor ruske države, za Suhoj se to teško može reći. Od prvog prikazivanja SU 27 u Bourgesu 1991. godine, isti je doživo još 5 verzija (SU 30, SU 32, SU 33, SU 35, SU 37) koji su svi (iako se za neke tvrdi da su samo tehnološki demonstratori) u operativnoj uporabi. Ili stvarno netko misli da bi Suhoj, koji je "bez novaca", imao brži razvoj svoje linije od američkih rivala, da se ti zrakoplovi ne prodaju?
Dodatna zanimljivos je SU 47. Iako je i od strane Suhoja riječ o prototipu koji je samo tehnoločki demonstrator, a koji je izrađen samo jedan primjerak, potkrala im se mala greška u brojanju. Naime, u studenom 2005. godine, SU 47 oznaka (OKB SUHOGO) 01 je prikazivan na vojnom dijelu izložbe u Dubaiu, gdje je izvodio i demonstracijske letove (i to prilično impresivno). No, u istom tjednu, održavao se i moskovski MAKS, a gdje je – gle čuda – jedna od zvijezda izložbe i demonstracijkih letova bio i – SU 47 (istih oznaka kao i onaj u Dubaiu). Nekako mi se ne čini vjerojatnim da je prototip svaki dan letio Duabi – Moskva i nazad.

Skrivaju toliko toga. Treba ih promatrati s velikim oprezom. Netko je na jednom forumu napisao da Rusija ima "...hrpu zastarjelih nuklearnih projektila...". Kada eksplodira bomba od 10 megatona, teško je vidjeti tehnološku razliku.