Slavko Kukec - PiPi
30.06.2009., utorak
XLVII
|
Nek` noć padne! O, zašto suton kasni? Čežnja, strast je razlog ovoj žurbi i nagost što prkosi svakoj kobi, kad otkuca ponoćni sat, ne kasni! Nije život vrijedan kad ne ljubi nit` uzdasi časa, potajni, strasni kad u trenu doba kobnog` , zakasni, jedina, ona što strasno me ljubi. Smrt, draža mi je od ova života, ako nju, oči ne mognu vidjeti, bez koje mi, živjeti je grjehota. Ne mogu se u kraj života kleti od želje je veća, Božja dobrota al` k`o smrt, živjet` će ovi soneti! .............................................................. |
27.06.2009., subota
XLVI
|
Tko si? Da na koljena bacit možeš ovo tijelo što pokorno te moli; O, Amore, moje srce nju voli, a nemilost me tvoja kruta laže! Ne čuh glasa nit` me vojska opkoli, nit` vidjeh kako strijelu u vis dižeš, al` u srcu mome, pobjede nižeš, zar nasladu tražiš u mojoj boli? Siromaha, zaludio si slikom bajne djeve tog` oka, stasa, glasa, te mi strast činiš poniznom i ropskom. Amore, smiluj se il daj nebesa da nestanem pred ženom crnookom kad ljubiti mi ne daš istog časa. ................................................................. |
26.06.2009., petak
XLV
|
Tren onaj kad me sred srca rani, pratilac vjerni Amor mi postade i ne vidjeh više žensko čeljade osim tebe cvijete neubrani, ne pomirisah što mi se dopade a glasi mi postadoše stišani hropću perom stihovi ispisani, ta bol sad mi nosi još veće jade. U magli, perivoj nekoć osunčan, šuštavo zlatno lišće sada kisne, nesta iz oka pogled idiličan, i ljubav i radost i život gasne u trenutku kad Amor bi odlučan da samo jedno strasno srce stisne! ............................................................. |
25.06.2009., četvrtak
XLIV
|
Kako da ti do srca nježnog doprem osim usnama što ljubit te hoće i pogledom u ovo kasno veće što mi ga Amor podari, k`o da mrem. Čežnja tolika u srcu hihoće, da mi je umirati bez tebe barem kad sred srca tvoga milost ne nađem pa tijelo mjesto strasti, cvokoće. Još mi stihom leprša pusta nada, zadnje što do tebe doprijeti može s usta, prije nego me smrt svlada. Znam nisam prvi kog` oči vrtlože, klonem rad` ljubavi što me potkrada, Amor, koji u ljubavi odmaže. ............................................................... |
XLIII
|
Nisu moje misli one što tvoje krate, čemu beskonačnost zvijezda na usnama kad dušu prosti košmar drobi utajama pa ti riječi drugi ne mogu da shvate. Zašto bježiš u plavetne dubine mora iz visina gdje su neba beskrajni dvori, varaš srce svoje dok stihove govori da poznaješ čari svoga inspiratora. Ako su tvoje misli u bogatstvu neba il` k`o anfore netaknute iz dubina je li tvojoj duši tad` poznata istina pa nam ti pjevušiš k`o raspjevana zeba. Ne kratim ti stiha uzoritu misao već jadan u riječima tražim smisao. ...................................................................... |
24.06.2009., srijeda
XLII
|
Ruke da su mi k`o vjetar nemirni davno bih pustio ih put visina, jer od gore tamo sve je čistina tu dolje pogledi su besprizorni. Nek je razlog tomu; kosa gospina, prsti ovi na gitari čemerni, kad pjesma ljubavna svaka pocrni i ruka mjesto kose traži vina. Sad mi ova tuga razlog poznaje Il` su kose počešljane il` ruke, te ruke što im dodir nedostaje, pa dodiruju žice tamburaške kao da mi srce od njih odustaje, što li će mi ruke te bez vladarke. .......................................................... |
21.06.2009., nedjelja
XLI
|
Gledam tvoje stope u snijegu; i poželim topli vjetar na obrazu dan taj, kad gubila sam se u odrazu gledajući te u posljednjem bijegu. I sjećanje svjetluca poput zvijezde kao iskra u prozirnoj kapi kiše, te kiše što ne šušti u lišću više dok se u srcu divlje strepnje gnijezde. Hoću li novim putem koračat` moći, (Jer dugo sam bila nitima vezana; tebi, samo tebi beskrajno odana,) hoću li, dok me plaše zle strepnje noći? Vihor me odnosi, ko lišće na granama i nema me više u tvojim stopama. ............................................. obrada jedne pjesme: više o tome na ovoj adresi: Webstilus.net |
19.06.2009., petak
XL
|
Da dostojan hvale budem, sad` ćutim; nisam ja od onih što ljupkost kroje slatkom riječju dok stihove broje, ja svojom tišinom, propast im slutim. Krasotu tvoju, mogu da oćutim jednim stihom, riječima što postoje a odavno ih znamo mi oboje; ljupkost je u pjesmama odvagnutim. Nešto tako lijepo, zar da ličim, da pretjeram s bojom kao oni u nakani vrloj pak razobličim? Manje lijepa nisi, ako ne zvoni, nit` milija ti ćeš bit` , ako ječim iskren ako nisam nek` mi odzvoni. .............................................................. |
Mrtva slova
|
Sad slobodno mogu reći; mrtva su slova i poezija moja i misao u stihu zarobljena, mrtva je ljubav i čežnja, baš sve je mrtvo rukom ispisano i svaka nada stihom ispjevana. Gnjili tinta i bijeli papir svaki uzaludno ispisani stih, jer vrijeme je tamom gnječi i mrtvo je sve, uzaludno i nema vatre i nema suza nit` vjetra ima i sunca, zvijezda. Mrtva je knjiga i slovo što čuti sve je mrtvo u tami crne tinte, žena, čovjek i u visini bijeli oblak, mrtva su slova; o, da mrtva su slova bez očiju, ruku, bez dodira nježna, i uzdaha što lebdi nad papirom. Sve je mrtvo al` sad opet živo u ovoj pjesmi u ovoj knjizi, sve je mrtvo u pjesniku bez pera, sve je mrtvo u stihu bez papira, sve je mrtvo bez očiju nijemih u ovoj pjesmi u ovoj knjizi, sve je mrtvo al` sad opet živo. ...................................................... |
13.06.2009., subota
99 ljubavnih pjesama
|
.......... Knjiga je otiskana !! .......... dovoljno sam dugo pričao o objavljivanju knjige, evo sada je napokon otiskana ... Oni koji su pratili ovu dugu storiju o knjizi, većinu priča o tome znaju, sada je sve to gotovo, knjiga je tu u mojim rukama " moj prvijenac " 99 ljubavnih pjesama molim drage mi blogerice koje su napisale, one divne tekstove o poeziji i pjesnicima o meni i mojoj knjizi, da mi se jave na meil: slavko.pipi@ hotmail.com ili slavko.pipi@gmail.com ............................................................................ |
12.06.2009., petak
XXXIX - šokadija
|
Gdje li su nestala ona vremena što stari naši spominjat` su znali to zlatno doba kako su ga zvali kad snaša bi cvijećem iskićena? Kada je bijela bluza lanena ko svetinja koju su njegovali a tamburom u pjesmi ispjevali, bila odraz njena lica rumena. Vesela je vesela, šokadija; glasi jedna pjesma naših djedova, a ja, ne znam što je to bit` bekrija. Zamišljam slike širokih šorova, drum prašnjav po kom ide đuvegija i čujem veselu svirku svatova. |
04.06.2009., četvrtak
Sevdalinka
|
Sevdah zapjevat` ću ispred ašik-pendžera nek mi zvonke glase čuje cijela avlija al pjevat` neću kaduni Ali-begovoj već zapjevat` želim mladoj kćeri njegovoj. Dok behar miriše u hladu pod bademom ti bi mogla na grudima mojim sevdisati, sevdisati, tiho da ne čuje babo uzdisati a behar ćemo okriviti što oči su ti sjajne. Hajde pusti glasa iz tame mušebaka nek sokakom za me svjedoče jarani da djevojku vidjeh i bijelo joj lice, bijelo lice, moje ašik-ljepotice. A ona će tihim glasom tužna reći, biser crno oko na trenutak pokazati i uzdahom nježnim privolu mi dati nek počuju jarani, komu li će pripadati. Čekam te već danima,ljubim te noćima, sokakom te tražim, tužnim očima, al` babo te moj proklinje ljubljeni, kada noću čuje korake po čaršiji. Oh ljubljeni jedini i sutra ću lagati, da po bistru vodu do izvora idem, hladnu vodu i poljupce sa usana vrele pod bademom da ti sevdah pjevam. Nek čaršija o ljubavi našoj bruji nek to čuje i tvoj otac i mila ti mati, nedragom, draga oni tebe neće dati zar uzdahe tvoje s jecanjem da blate. Dok mjeseca ima iznad Sarajeva a čaršija svijetli ko fenjerima obasjana jarani će moji u saz ludo tući, pratiti me, pratit` prema tvojoj kući. Nek đulom ova pusta ljubav miriše kada brane nju, nek sevdahom odiše, neka cijeli šeher našu tajnu zna da ljubim te, krišom, već mjeseca dva. Pa kad prema tvojoj bašči mati krene, neka shvati zašto, kćerki srce vene, ukradi me od te tuge ove ljetne noći, od ovoga bola, veći neće doći. Ukradem li te mladu iz begove avlije, zatreperit će ti srce istog trena i moje će razigrano biti dok mjeseca ima, a kad svane tužna ti ćeš biti meni, slamat će te jedna druga tuga što ne vidjet` više nećeš moći ne vidjeti majke svoje, uplakane oči, nit će bratac i seja ti tvoja moći doći. Pusti nek đul-beharom ljubav miriše, a ti zlatan ašikli jagluk vezi u potaji, dok ga vezeš pod prozorom ću bdjeti, do godine ti ćeš biti đul-nevjesta moja. Obećat` ti mogu i sunce i snjegove al dimije zlatnim koncem prošarane ja ne mogu, osim ljubavi svoje više dati jer bogatstvo moje u brdima pase. Siromah sam al` pošteno me ime krasi rad` ljubavi naše, zla ti neću činit` već predajem kabur-zemlji sevdah strasti ne da li te otac, mladu za nevjestu meni. Dok se nebom izmjenjuju sunce i mjesec a lišće badema u avliji tvojoj žuti zamišljat ću tvoje crne uplakane oči, boluj mila, boluj dok ne zaboraviš mi ime. Odavno više behar Bosnom ne miriše, raznio ga vjetar i pokrila ga bijela zima ostala je tužna pjesma podno Trebevića skriven uzdah sevdaha u njedrima njenim. ....................................................................... |
03.06.2009., srijeda
Poezija
|
Poezija nije vojnički ustroj nit zvuk cokula na asfaltu ona ne počinje s zvukom trublje niti se piše s krvlju ranjenika. Poezija nije savršeno dobar dan, svitanje il suton u zagrljaju, niti je suza isplakana na peronu, il pogled što češlja daljinu. Poezija nije vaga pravednosti, blistav štit skovan odlučnošću nit koplje oštro za srce meko al nije nit melem duši trpkoj. Ako poezija nije sve to „ništa“ pa traje ko svježa rosna kap, zar da budem pjesnik što ište mrak, kad oko ne vidi, već čeka srca znak. Poezija nije ono što ti srce veli Poezija, to je nedodirljiv med najslađe nešto što usnama godi čak i onda kad jako,jako boli. .......................................................... |
02.06.2009., utorak
XXXVIII
|
( Luis de Gongora - ruža) Ako mariš za prolaznu ljepotu ružom ću te zvati, al znaj i ovo; trajati dugo neće to bogatstvo ko ni ruža što nudi nam krasotu. Varana ćeš bit` u tihom šapatu, dok ti lice zrači ko cvijeće živo a srce živi to žiće sanjivo, života će ti biti ko u cvatu. Neka ti ne bude ljepota, muka jer kad prevlada u pupu pohota okonča svaka ljepota stostruka. Radi uzdaha jednog, sva ljepota kad pronađe ju neka gruba ruka u trenu će postat` tvoja grjehota. ........................................................... |
