Sad slobodno mogu reći;
mrtva su slova i poezija moja
i misao u stihu zarobljena,
mrtva je ljubav i čežnja,
baš sve je mrtvo rukom ispisano
i svaka nada stihom ispjevana.
Gnjili tinta i bijeli papir
svaki uzaludno ispisani stih,
jer vrijeme je tamom gnječi
i mrtvo je sve, uzaludno
i nema vatre i nema suza
nit` vjetra ima i sunca, zvijezda.
Mrtva je knjiga i slovo što čuti
sve je mrtvo u tami crne tinte,
žena, čovjek i u visini bijeli oblak,
mrtva su slova; o, da mrtva su slova
bez očiju, ruku, bez dodira nježna,
i uzdaha što lebdi nad papirom.
Sve je mrtvo al` sad opet živo
u ovoj pjesmi u ovoj knjizi,
sve je mrtvo u pjesniku bez pera,
sve je mrtvo u stihu bez papira,
sve je mrtvo bez očiju nijemih
u ovoj pjesmi u ovoj knjizi,
sve je mrtvo al` sad opet živo.
......................................................
Post je objavljen 19.06.2009. u 01:24 sati.