Slavko Kukec - PiPi
04.06.2009., četvrtak
Sevdalinka
|
Sevdah zapjevat` ću ispred ašik-pendžera nek mi zvonke glase čuje cijela avlija al pjevat` neću kaduni Ali-begovoj već zapjevat` želim mladoj kćeri njegovoj. Dok behar miriše u hladu pod bademom ti bi mogla na grudima mojim sevdisati, sevdisati, tiho da ne čuje babo uzdisati a behar ćemo okriviti što oči su ti sjajne. Hajde pusti glasa iz tame mušebaka nek sokakom za me svjedoče jarani da djevojku vidjeh i bijelo joj lice, bijelo lice, moje ašik-ljepotice. A ona će tihim glasom tužna reći, biser crno oko na trenutak pokazati i uzdahom nježnim privolu mi dati nek počuju jarani, komu li će pripadati. Čekam te već danima,ljubim te noćima, sokakom te tražim, tužnim očima, al` babo te moj proklinje ljubljeni, kada noću čuje korake po čaršiji. Oh ljubljeni jedini i sutra ću lagati, da po bistru vodu do izvora idem, hladnu vodu i poljupce sa usana vrele pod bademom da ti sevdah pjevam. Nek čaršija o ljubavi našoj bruji nek to čuje i tvoj otac i mila ti mati, nedragom, draga oni tebe neće dati zar uzdahe tvoje s jecanjem da blate. Dok mjeseca ima iznad Sarajeva a čaršija svijetli ko fenjerima obasjana jarani će moji u saz ludo tući, pratiti me, pratit` prema tvojoj kući. Nek đulom ova pusta ljubav miriše kada brane nju, nek sevdahom odiše, neka cijeli šeher našu tajnu zna da ljubim te, krišom, već mjeseca dva. Pa kad prema tvojoj bašči mati krene, neka shvati zašto, kćerki srce vene, ukradi me od te tuge ove ljetne noći, od ovoga bola, veći neće doći. Ukradem li te mladu iz begove avlije, zatreperit će ti srce istog trena i moje će razigrano biti dok mjeseca ima, a kad svane tužna ti ćeš biti meni, slamat će te jedna druga tuga što ne vidjet` više nećeš moći ne vidjeti majke svoje, uplakane oči, nit će bratac i seja ti tvoja moći doći. Pusti nek đul-beharom ljubav miriše, a ti zlatan ašikli jagluk vezi u potaji, dok ga vezeš pod prozorom ću bdjeti, do godine ti ćeš biti đul-nevjesta moja. Obećat` ti mogu i sunce i snjegove al dimije zlatnim koncem prošarane ja ne mogu, osim ljubavi svoje više dati jer bogatstvo moje u brdima pase. Siromah sam al` pošteno me ime krasi rad` ljubavi naše, zla ti neću činit` već predajem kabur-zemlji sevdah strasti ne da li te otac, mladu za nevjestu meni. Dok se nebom izmjenjuju sunce i mjesec a lišće badema u avliji tvojoj žuti zamišljat ću tvoje crne uplakane oči, boluj mila, boluj dok ne zaboraviš mi ime. Odavno više behar Bosnom ne miriše, raznio ga vjetar i pokrila ga bijela zima ostala je tužna pjesma podno Trebevića skriven uzdah sevdaha u njedrima njenim. ....................................................................... |
