Slavko Kukec - PiPi
25.06.2009., četvrtak
XLIII
Nisu moje misli one što tvoje krate, čemu beskonačnost zvijezda na usnama kad dušu prosti košmar drobi utajama pa ti riječi drugi ne mogu da shvate. Zašto bježiš u plavetne dubine mora iz visina gdje su neba beskrajni dvori, varaš srce svoje dok stihove govori da poznaješ čari svoga inspiratora. Ako su tvoje misli u bogatstvu neba il` k`o anfore netaknute iz dubina je li tvojoj duši tad` poznata istina pa nam ti pjevušiš k`o raspjevana zeba. Ne kratim ti stiha uzoritu misao već jadan u riječima tražim smisao. ...................................................................... |