Slavko Kukec - PiPi
19.06.2009., petak
Mrtva slova
|
Sad slobodno mogu reći; mrtva su slova i poezija moja i misao u stihu zarobljena, mrtva je ljubav i čežnja, baš sve je mrtvo rukom ispisano i svaka nada stihom ispjevana. Gnjili tinta i bijeli papir svaki uzaludno ispisani stih, jer vrijeme je tamom gnječi i mrtvo je sve, uzaludno i nema vatre i nema suza nit` vjetra ima i sunca, zvijezda. Mrtva je knjiga i slovo što čuti sve je mrtvo u tami crne tinte, žena, čovjek i u visini bijeli oblak, mrtva su slova; o, da mrtva su slova bez očiju, ruku, bez dodira nježna, i uzdaha što lebdi nad papirom. Sve je mrtvo al` sad opet živo u ovoj pjesmi u ovoj knjizi, sve je mrtvo u pjesniku bez pera, sve je mrtvo u stihu bez papira, sve je mrtvo bez očiju nijemih u ovoj pjesmi u ovoj knjizi, sve je mrtvo al` sad opet živo. ...................................................... |
