sjenovita strana mog uma

utorak, 14.06.2011.

Moj susjed Štef

Mislim da većina nas ima par osoba, ili barem nekog tko im je obilježio djetinjstvo, koga se još uvijek živo sjećaju.
Za mene je to bio susjed Štef.

Bio je poseban. Ne zato jer je imao etiketu autsajdera, radi slobodnog načina života koji je živio. Znam još neke takve, koje bi mnogi stavili u sličnu kategoriju, ali on se razlikovao od tih nekih, po mnogočemu..
Nije ta aura slobodnog lutalice ono što ga je činilo zanimljivim i vrijednim pozornosti.
Nisu to ni tetovirani ženski likovi po rukama, ni to što je živio neopterećeno, od danas do sutra.
Nego to što je bio neiskvaren, nimalo mračan, i uvijek nekako svoj.

Bio je poput zaigranog djeteta. Naravno, ne stalno, ali većinu vremena, a u punom sjaju kad bi se nasmijao. A to nikad nebi propustio, kad god bi me negdje vidio. Bio je takav prema svima. Uvijek je bio razdragan prema djeci, sav bi se ozario od radosti. Ma poblesavio od radosti :)))
Sjećam se da mi je rekao da sam ja 'najbolje dijete' , jer se uvijek smijem, nikad se ne plačem.
I da ću mu ja peći kolače kad se bude ženio....

Nije često molio pomoć, tek kad bi se našao u ozbiljnom škripcu. Uglavnom su mu drugi pomagali, a kladim se da im je bilo drago bar malo da mu mogu pomoći, iako je lovu uglavnom trošio na pive.
Nije bio beskućnik, imao je kuću, ali nije imao love, uglavnom bi privrijedio nešto sitno tako što bi nekome uskočio i pomogao riješiti kakav fizički posao.


Visok ko jablan, totalno ležeran i spontan u nastupu, prema svakome je pristupao jednako. Imao je ono nešto, što se može naći ili kod vrlo starih ili kod seoskih ljudi koji doista imaju svoj život i nisu opijeni lažnim sjajem. Mirno i jednostavno bi komentirao, kojiput uz dozu sprdnje, ako je kome imao što za primijetiti, ako je nečija osobina previše došla do izražaja, na neprimjeren način, spram nekog nejakog.
Možda je takav i bio, baš zato jer je bio neopterećen, nimalo fasciniram nečijom vještinom 'pravljenja kajgane'.
Ponašao se sasvim pristojno kad god bi ušao u našu kuću, uvijek bi se pet puta izvinuo, uljudno popričao, i obavezno se izuo.

Imao je psa kojeg je dobio u naslijeđe, rasnog lesija,sa pedigreom, inteligentnog psa. Zvao se Lesi.
To je bio najpoznatiji pas u okolici, svi su ga voljeli, bio je pomalo svačiji :)
Mnogo puta me pratio u školu, a moglo ga se sresti gotovo svugdje, uglavnom je lutao neodvezan. Bio je vagabund, slobodnjak, ali i uvijek spreman za zezanciju, ko i njegov gazda.:))
Čula sam neke kako govore da taj pas ima dušu, da ima ljudske oči. I to je bila istina...imao je nešto plemenito u sebi, topao pogled pun razumijevanja i kao da je razlikovao emocije i još neke stvari za koje se mislilo da samo ljudi mogu.

Sjećam se kako mu je s godinama naglo počeo slabiti sluh, i kako je bio sretan kad bi čuo da ga netko zove, a nebi bio siguran jeli dobro čuo....s vremenom mu je i vid počeo slabiti, teturao je ali se još dobro i brzo kretao...
Uvijek je davao capu i tako bih ga rado opet zagrlila..
Ne znam što se točno desilo s njim i kada, samo znam da ga se više nigdje nije moglo sresti....
Doživio je punu starost,kako su rekli. Ali ne i njegov vlasnik...Štef je umro iznenada s nekih 40ak godina, nisam sigurna koliko je imao točno godina... Svi smo bili tužni, sigurna sam da ga se većina ljudi u selu redovito (i rado) sjeti....

*** ***
Bilo nam je mrvicu lakše prihvatiti da Lesija više nema, jer smo znali da je doživio popriličan broj psećih godina, da je bio slobodan i neodvezan i bio je voljen od svih nas.
Lako je bilo i zamisliti da on i Štef još uvijek lunjaju negdje u blizini, da ih se svaki čas može sresti negdje uz cestu ili po putu.
To mi se i dan danas dešava vrlo često, kad prolazim tim mjestima.
Kao da je bilo jučer.
Kako bi mi samo bilo drago da ga mogu još koji put sresti, da me pozdravi, nasmije i uputi kakvu simpatičnu bezazlenu upadicu...
Žao mi je ako sam ga ijednom čudno pogledala radi onoga što je.
Uvijek ću ga se sjećati i kao jednu od najpozitivnijih figura iz mog djetinjstva.

<	lipanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)