sjenovita strana mog uma

nedjelja, 16.01.2011.

O životnim misijama....

Neki ljudi tako rano otkriju što žele, i uspiju pridonijeti svijetu. Cijeli su život učili i napredovali u tome, i često baš na nekim izdvojenom području postigli jako puno, ne zato jer im je manjkalo interesa i znanja o ostalim stvarima , nego zato jer ih je snažan instinkt vukao baš prema toj nekoj grani ili području, neki pozitivan nagon zbog kojeg su vjerojatno s lakoćom dolazili do napretka.
Toliko su koristi i novosti donijeli ljudima da je danas teško povjerovati kako bi bilo da njih nema, da se čini kao da im je bilo namijenjeno mjesto u povijesti, da im je suđeno. Poznati ljudi kao što su Da Vinci i mnogi poznati i neki manje poznati, svojim su postignućima toliko pridonijeli da slobodno možemo posumnjati u ono što sa sprdnjom zovemo -više životne filozofije, životne misije, jel. Ono da svatko rođenjem dobiva određenu pozitivnu funkciju kojom će, ako je prepozna i slijedi, moći pridonijeti…recimo to, skladu ove planete… Ili potaknuti rušenje nečega, možda čak upropaštavanju nečega do temelja da bi se moglo stvoriti nešto bolje. Pretpostavimo da sve ima svoju funkciju i da ljudi doista međusobno…međudjeluju. Očigledno je da ljudi međusobno igraju neku igru, svi tvorimo 'matricu', svi smo mi neophodni, zato smo ovdje. Ako ništa drugo, možemo postati dio zastrašujuće statistike, i to bi trebalo bit funkcija..
Pitanje se tu nameće zašto su nam funkcije različite i manje poželjne, baš ko što se i ljudi razlikuju. Pa zatim pitanje reinkarnacije. Pa pitanje naknade, fizičke , duševne boli, ili oskudice. I što tvori taj mozaik?
Koja je poanta za sve nas? Ako se recimo ne smijemo, odnosno ne možemo žaliti na svoju poziciju. Treba li nas ta uloga ispunjavati iz važnog razloga? Je li to dobri Bog, (ili glavna protonska čestica) imao na umu kad nas je postrojio i podijelio nam zaduženja? U nejednakim smo pozicijama, ne mogu sad tu ja filozofirat i vrednovat , al činjenica je da nismo svi rođeni u jednakim pozicijama.. Ima članaka na tu temu puno stručnijih od ovog što ja pišem, ako vas zanima, ima na netu kolumna Tomislava Budaka, tip je iscrpan,uporan, njegovo pisanje je čista matematika, sve nabrojano argumentirano bez da fali ijedan djelić, uglavnom uživam u glavobolji i pritisku u čelu nakon čitanja.

Ja jesam još zelena, u odnosu na 60godišnjake, ali svejedno već dugo osjećam da sam zajebala stvar (ma oduvijek čovječe), propustila vlak i paradoksalno, da mi se nekamo strašno žuri. Urođenu ekstremnu sumnjičavost i kritičnost prema ičemu dokumentiranom, napisanom i čutom (btw nek mi neko javi kak glasi glagol trpni od čuti), sam naslijedila izgleda od nekog pretka, jer od majke nisam, stara je putujuća knjižica i wikipedija skupa.. Čitam samo ono što mi se čini da je iskreno, (il ima veze s iskonskim) a što se tiče znanstvenih knjiga, većina ih nije stoposto sigurna i često zastupaju posve različite teorije o važnim temama, (ali evo, volim zemljopis i sve te stvari koje su sigurne i maksimalno autentične, pofotkane).
I eto zato se među svom tom literaturom nekako najčišće čine pjesme, ( jer su ipak one ipak autentične, izbačene iz srca i dokaz iskustva), i eventualno djela u koja su utkane snažne poruke. Takva djela je vrijedno pročitati, od takvih stvari možeš pouzdano crpit, tako uostalom i razvijaš moral u sebi, podešavaš svoje biće na moralniju frekvenciju…
Junaci knjiga, koliko god bili arhetipski i idealni,(ponekad i podivljali), svakako potiču to nešto. Odnosno, razvijaju….
Ljubavni romani, koliko god slatki bili, nisu baš korisni, mora se priznati, a i nemam pojma ni koja je točno svrha krimića, (vjerojatno ista ko i akcijski sigal,van dam)- zabava. Ili da nekome posluži ko inspiracija, mala pomoć pri zločinu možda nekome..ono neko planira savršen zločin pa crpi.

Sjećam se da je pred par godina bio ogroman hit 'Da Vincijev kod'. Megapopularan, svi je htjeli imati, sister je knjigu kupila, i netko od bratovih prijatelja ju je uspio i maznuti.
Ja bila krenula čitat, al odmah mi dopizdilo, ma samo kad se sjetila koje osobe su knjigu pročitale i nahvalile ko 8.svjetsko čudo…..mislim, kad bedak pohvali nešto, onda posumnjam u kvalitetu, jbg, sva ta groznica oko te knjige je mene odvratila da je pročitam. Sad možda i bi, da ju netko nije maznuo…
Ili će možda bit da me ne zanimaju krimići ili logičke zavrzlame bez svrhe. Bum rađe igrala Sudoku ili spider solitaire.
Ne zanimaju me ni površni savjeti self help knjiga, kako da olakšam život tipa 'sredite se, malo ruža na usnama i osmijeh čine čuda, nikada neznate tko se može zaljubit u vas', (kao da je atraktivan izgled poanta i cilj i rješenje svega). Ili oni bizarniji , 'kad osjetite negativnu misao,zamislite kako vaše tijelo ovija omotač zlatne boje i obasjava vaše čitavo biće') itd.…..
Posegnula jednom u trenutku krize u srednjoj, kad mi se nije dalo misliti, još manje rješavat išta.
Na svu sreću doma imam puno knjiga, zahvaljujući mojoj mami,da se ona nije potrudila da redovito kupujemo knjižice biografija poznatih slikara iz jutarnjeg, sigurno nebi spontano otkrila da mi je to zanimljivo područje.. Uglavnom imam sreće kaj mi mama može preporučit od onog što je pročitala, malo po malo je i slušam, ipak, sličnih smo interesa, pa nemre puno fulat.

Koja je poanta ovog posta, kake veze prvi paragraf s ostalima'?
Valjda sam htjela ovdje priznat da nisam baš najnačitanija osoba na svijetu, pogotovo kad me usporediš sa npr,mojom starom, i mada sam po prirodi radoznala i volim čituckati i upijati i sve to, i mada nisam niti najgora, (ima i gorih od mene, pa nisam primjetila da su iskompleksirani zbog toga ) svejedno sam ljuta na sebe što nisam bila marljivija i tvrdoglavija i što sam sve ono kaj sam trebala iskoristit, i umnožit, bujnu maštu, smisao za humor i još neke stvari, okrenula sebi u štetu, iskoristila protiv sebe.
Svoju samokritičnost, sam maksimalno zlorabila u negativne svrhe, umjesto da me tjerala naprijed.
Kritičnost i oštroumnost sam umjesto da prepoznam dobro od lošeg, iskoristila da opravdam svoje propuste i da nastavim drijemati.
Veselu narav sam koristila tako da sam mnogo davala da me crpe, umjesto da sam enrgiju čuvala, umnažala i širila blago i ravnomjerno.
Bla, bla, bla,,truć.

Još uvijek nemam pojma koja je moja životna misija. Imam neke interese, neke sam stvari doduše popušila ali me svejedno zanimaju i to neće samo tako nestat. Al tko zna jednog dana. Ono što ne želim je imat ulogu u poražavajućim statistikama, bilo bi bolje da općenito čim moguće manje ljudi svjedoči negativnim pošastima društva, da je čim manje moguće negativnih primjera...
Zasad mi dobro ide promatranje…to mi je uvijek išlo super. Obožavam promatrati i često sam imala osjećaj da bi gotovo mogla život provest promatrajući.
Ja sam brijem promatrač i filozof, to mi nekak najbolje ide……..

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)