sjenovita strana mog uma

ponedjeljak, 26.04.2010.

Ima stvari koje ne mogu opisati. Opet sam danas zakasnila da stavim na papir najdublje osjećaje..neznam zašto..vjerojatno instinktivno. Uglavnom, zaključujem nakon sve boli da ću odjebat fantazije. Više nikad neću maštati, jer mi to uništava život. Ponekad m se doista čini da sam veći dio života provela maštajući...od jedne fantazije do druge. Kako da znam što je stvarno? Jer ono što je u meni je meni itekako stvarno... Jer ipak, svojem sam filmu, ne tuđem…tuđi filmovi mene zanimaju...ni ja im se nedam u njih, totalno sam nezainteresirana za tuđe umne projekcije.
Ono što bih htjela da bude zaključak posljednjih nekoliko mojih postova…je..da se shvati da ja ne pišem o boli zato da bih proizvela još više boli…naprotiv, cilj mi je izvući čim više iz nje, jer činjenica je da je nosim u sebi, a zatim da je preobrazim, možda i odbacim…ili pretvorim u neku vrstu spomenika. Jer svatko, za svako proživljeno i preživljeno razočaranje zaslužuje jedan….spomenik. Treba tu bol od razočaranja staviti na neko mjesto, na posebno mjesto. Ono što sam nakraju sama otkrila,što stvarno naslućujem da bi moglo biti- je da se ne treba bojati boli. Psihičke, ni fizičke. Ljudi su danas toliko osjetljivi, ali neznaju se nositi s time. Nisu u stanju podnijeti ni glavobolju,odmah idu po tabletu.

Kažu da je u životu najbitnije postić ravnotežu. Ali nigdje ne piše kako. Znamo što to podrazumijeva, ali nam ne polazi baš odmah za rukom to i postići, nekako smo kivni na samu tu ideju ravnoteže. Ono što nam se u cijeloj priči ne sviđa je što smo uvjereni da to znači živjeti bez zanosa. To je predrasuda, isto kao što i mislimo da zanos znači jedino puno poroka, puno seksa. Ja uvijek rađe glasam za ljepotu duše,iskrenost, eto, kako god patetično zvučalo, ali to je ono što daje život….

Živjeti u ravnoteži ne znači da se valja kloniti svega što nosi potencijalnu opasnost ili je štetno. Ponekad je iskustvo nužno…gotovo uvijek nam je nužno, htjeli mi to priznat ili ne.. Čovjek bi sam trebao doć do svog 'modela' ravnoteže. Ravnoteža ne nosi isti recept za svakog čovjeka, u svako doba i razdoblje života.
Katkad u životu u pojedinim fazama smo puni boli…što je jedan pol na štapu ravnoteže. I u takvim situacijama nam zanos drži ravnotežu…shvaćate? Za takvu fazu, to je razumljivo. U takvim situacijama je to prijeko potrebno.
Često čovjek mora proći baš to, te krajnosti istovremeno, da bi proširio iskustvo, i spretno se vratio u ravnotežu. U trenucima boli doza mašte i vizije u sličnoj količini pravi ravnotežu. Ponekad mašta pomaže..da izdržimo, daje svemu tome smisao, pa i rješenje… U biti, sve počinje maštanjem, udivljenjem i vizijom. Nešto slično je rekal i Picasso, a i mnogi drugi. No ako maštamo kad nam je dobro, kad smo zbrinuti i siti, i onda krenemo u nezasitne maštarije…odabiremo pogrešne stvari. A kad je čovjek u velikoj boli…nije takav bez razloga; maštat će gorljivo o pravim stvarima, pravom, boljem i istinitijem životu…vjerujte, tada neće htjeti 5 novih automobila…čovjek kojemu je teško, nije mu teško jer mu fali vila na Braču.
Čovjek kojemu je teško pri duši, razmišljat će o pravim stvarima, o nevidljivim vrijednostima, jer mu one toliko fale. I udivljenje, zanos…je ono što mu krči put, vraća ga na stazu. Neće ga mlakost vratiti na stazu.
Zanos ne znači gubitak svijesti. Niti je sreća varljivija ako je jakog intenziteta, ili lažna. To je pizdarija. Sreća se pojavljuje u raznim oblicima. Katkad je nježna poput lahora, katkad snažna ko bura. Bitni je da dolazi iznutra, i da nas čini snažnijima.. Znači, maštanje, razmišljanje o našim snovima i ljepoti je u pravom trenutku ono što nas vadi iz govana. Ne valja u životu biti premlak. Ni prežestok. Zvuči neobično, ali čovjek bi si trebao dopustiti da u u svakom trenutku života bude ono što želi biti. Da se ne boji ni mlakosti ni žestine. Ak mu se sprdne da bude i mlak, da ne glumi da je savršen jer to nije. Može to značiti i biti ludast s vremena na vrijeme. Glumiti savršenstvo i stopostotnu pouzdanost u sebe i svoje stavove kida ravnotežu. Valja biti spontan…tako ćemo najvještije doć do ravnoteže. Ne zahtijevati uštogljenost ni savršenstvo uspostavlja ravnotežu.
Ali osjećati zanos ako uradiš nešto savršeno…je u redu….;)))

No, jeli u redu krojiti maštarije koje uključuju druge ljude, kad se radi o golim očekivanjima od nekih osoba….mašta koja nas tjera na pasivnost….i koje uključuju i u potpunosti zavise o drugima…je opasno. Jebote, toksično. E ovdje sam ja kiksala malo…zato sam pomislila ono na početku posta- da odjebavam zauvijek maštanje.. Kad sam se god natjerala da ovisim o tim očekivanjima, od nekih osoba/osobe…trežnjenja bi obično bila jako gorka. E ovdje bi čovjek stvarno trebao biti umjeren…da ne traži puno od drugih…nego da on SAM bude otvorena čaša iz koje se prelijeva…kod zaljubljenosti je to teže nego kod npr.prijatelja i ostalih ljudi…valjda..neznam više što da mislim. Nisam dovoljno pametna na ovom području,ta zaljubljenost i to.

Pozdrav svima koji čitaju ovo, odgovorit ću na komentare kad se sutra,kad se odmorim…sad idem spavat…
Nego…slušate kad klape? Ja ih uvijek rado poslušam…obožavam muziku…toliko me opušta i istovremeno podiže…brijem da je dobra mjuza u stanju izliječit rak… Laku noć, lijepo pajkite…

<	travanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)