Vrijeme je ptica
Vrijeme je ptica neuhvatljiva u letu
Zamahom krila na putu svome novom ljetu
Kuda će stići ne znamo što tamo je vodi
Uporno siva ona modrinom neba brodi
U strahu od kraja što nas nenadano čeka
Opravdane greške naše tražimo u stihu
Tamburaši nekima nude molitvu tihu
Od društva i galame nije to korist neka
Na kraju nadamo se nadi koje baš nema
Postaji zadnjoj svatko se na svoj način sprema
komentiraj (8) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
verbum ludum
(foto by Boris3hr)
od prijatelja do ne prijatelja u tri koraka
alkoholna izmaklica glavobolja surogat
Picasso forma koja faza bilo koja
bez imalo muke doviđenja glavobolja
alkoholna izmaklica kojim redom nebitno
nestalo u prijevodu starih latina moji
mea mecum uvijek u misli zaborav traži
alkoholna izmaklica protjera prvog koji naiđe
krivog noć bez sna i glavobolja jasna
od prijatelja do ne prijatelja u tri koraka
zamisao da se skrati put informatička je smicalica
grižnja savjesti novi trag ma ne znam koji joj je vrag
alkoholna odmaklica bez crnoga vina bijeloga pogotovo
jegermaister ni u kome slučaju udisanje alkoholnih para
krivoj procjeni nepoželjni su prijatelji koji žele pomoći
i onda naravno slikajmo se s tobom da se slikam
nema šanse u kadru da u centru nisi ni potrebna
malo desno malo lijevo ili u kutu ili postrance
i postaneš središte centar svijeta priča ide dalje
pojavljuješ se posred kadra povečavam te
zaustavljam se na oku detalj u centru vidim se i ja
ili detalj usne sjajne blistave ljubavi samo ti
u centru svijeta alkolna izmaklica odmak od pozitive
u očima med se zanjihao magla sumaglica nestaješ
(foto by Boris3hr)
komentiraj (8) * ispiši * #
brojim uporno korake
koliko koraka treba da godina prođe
kad skupiš oblutke na obali morskoj
pobrojiš oseke i plime
vjetrove čudne na pješčanoj plaži
kule ponovo sagrađene
ruke su uvijek zaposlene
neimar srca u vječnost uvjeren
putovanje mjeseca pratim
postoji li most između zvijezda
možda je zapisano negdje u kalendaru Maja
tamo na početku prije kraja
tko zna u kojim zvijezdama
gdje nam duša putuje
brojim uporno korake
zna li itko koliko ih ima
komentiraj (20) * ispiši * #
komentiraj (16) * ispiši * #
tako lijepe proljetne
poredane
posložene
tako lijepe proljetne
I onda mi ti nered pripremiš
razbacaš mi riječi
lovim te u mrežu proljetnu
cvijet po cvijet
pazi da ne polomiš
pjev ptica
orkestar riječi bunovnog me razbudi
ma izludi me nered u riječima
slika zaboravljena neobjašnjena
gledaš me
vidiš
znam
azurno modro jutro je uvijek uredno čisto
oči riječi love po kutovima
kada si to tako namjestila
log od vatre na čudnoj paleti bunovnoj
usnama ne možeš vjerovati u proljeće
govor zaboravi
vidiš riječi
složi mi sve redom
vrati mi samo modrinu
vatru zadrži
komentiraj (11) * ispiši * #
komentiraj (18) * ispiši * #
komentiraj (14) * ispiši * #
ipak čekamo
postoji netko
a možda ne
uvijek postoji netko čita nas i čeka
čekam i ja
pismo iz daleka iz blizine
piše ga nepoznat netko
možda i nije
oči plave crne zelene il' smeđe
osmijeh tugu pregazi
znam da jesi
ne znam gdje si
ovdje blizu il daleko
postoji neka
njeno se pismo čeka
a možda ne
pismotvorne rječotvorne snovito blizudaleke
riječi
pjesma ljubavna naravno
plavom pisana o plavom
modro smiruje a možda ne
iščekivanje očekivanje dočekivanje
i ostala čekanja
postoji pismo napisano
stići treba
čekam ga
jutra su najpovoljnija
lako je uručiti pismo sučekatelju
kada znaš
možda i ne znaš
ti si negdje blizudaleka
otvaraš oči
snovi ti ne trebaju
pisma se mimoilaze
tko je od nas sučekatelj
ne znaš
ne znam ni ja
a ipak čekamo
komentiraj (14) * ispiši * #
komentiraj (18) * ispiši * #
zarobi te ljubav
zarobi te ljubav
neko davno čekanje
i sad traje
crno ili bijelo
bolje da je cijelo
crnobijelo
tamo daleko preko puta
misao odluta
pobjede nema
zarobi te ljubav
igrači odavno su znani
simfonija ljeta na vrhuncu
završena igra svjetla i sjene
ja bih ipak
pamtim samo oči njene
mjesečina
i opet sve početku krene
crno ili bijelo
to su sjene igre naše
oduvijek biram plavo
rasprši se tako
i san krene
komentiraj (12) * ispiši * #
komentiraj (16) * ispiši * #
čitajući Shakespeara
čitajući Shakespeara
smisao života uvijek naći možeš
ljubav san i krv
može i drugim redom
svega od istine ima
iznuđen osmijeh ostaje
olujama života iste lađe
pravoj strani plove
kad uzmeš papir
razmisli o tome
komentiraj (4) * ispiši * #
normalno da me briše BUG nakon 10 minuta
Život nije izvoz ruža
Život nije izvoz ruža željenih boja
Ružičasto kažeš (naočale nosiš) ja sve vidim crno
Kako možeš misliti tako nešto
Neugledna siva za nas nikad nije živa
Sivila da ima u životu ne bi bilo oseka i plima
Noću vidim samo modrinu i srebro na grudima tvojim
Riječima nikad ljubavi ne brojim
Ne nameću se boje tako lako
Pa makar ih i Shakespeare nazivao svojim
Miješanjem boja dobiva se ljubav
I nije šuplje u prazno
Svaka ruža trnje ima
Sigurno se tako ništa ne gubi
Mislima mojim nudiš svjetlost
Ne izokreći riječi
Godišnja doba postoje da čvrstoću misli provjerimo zimi
Provjetrimo u proljeću nekom
Premda je jesen kad zatvoriš vrata otvaraš prozor
I ljubav ponovo uđe
Nijanse nam nikad nisu tuđe
To su leptiri što spominješ ih često
komentiraj (21) * ispiši * #
Život nije izvoz ruža
Život nije izvoz ruža željenih boja
Ružičasto kažeš (naočale nosiš) ja sve vidim crno
Kako možeš misliti tako nešto
Neugledna siva za nas nikad nije živa
Sivila da ima u životu ne bi bilo oseka i plima
Noću vidim samo modrinu i srebro na grudima tvojim
Riječima nikad ljubavi ne brojim
Ne nameću se boje tako lako
Pa makar ih i Shakespeare nazivao svojim
Miješanjem boja dobiva se ljubav
I nije šuplje u prazno
Svaka ruža trnje ima
Sigurno se tako ništa ne gubi
Mislima mojim nudiš svjetlost
Ne izokreći riječi
Godišnja doba postoje da čvrstoću misli provjerimo zimi
Provjetrimo u proljeću nekom
Premda je jesen kad zatvoriš vrata otvaraš prozor
I ljubav ponovo uđe
Nijanse nam nikad nisu tuđe
To su leptiri što spominješ ih često
komentiraj (4) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (17) * ispiši * #
Uz pučinu morsku
Uz pučinu morsku skupljala si oblutke
Za igre neke samo tebi znane
Puštala ih tiho prolazeći zavijutke
Ostavljajuć me da brojim dane
Oblutak morski donio je val
Stope su tvoje obilježile žal
Pobjeći si htjela tražeći kristale
Dok tražio sam ruke tvoje male.
A onda
Gradila si grad
Pogledaj
Gdje smo sad
komentiraj (8) * ispiši * #
Sjaj mi ne treba u odrazu krhotina
Još uvijek se nadam i to je moj problem
Ti se igraš sjećanjima lomeći komadiće
Krhotine zapravo razbijeno staklo prošlosti
Onaj prozor
stajala si skrivena pogleda
Da ne zna se da ti je žao laži koje si nametnula
Zaklela se vezala se prokletinjom riječi
Htjela si čuti tražeć' da ne progovorim
Opravdanja si putovanjima u nepoznato nudila
Krhotine gazila reski zvuk zdrobljenih sjećanja
Govor tišine propovijedala zanovijetajući danima
Nepobjedivost misli drugima nametala
Zapravo i nisi otišla ostala si začahurena
U laži zapletena
Sati su vrijeme nagovijestiti trebali
Savršenost koju nudiš strah tvoj pokazuje
Čekaju te teška vremena samoće
A ti bi još pobjedu u laži tražila
Prekasno je da po koju djetelinu za sreću ubereš
Pospem li se pepelom dobivam lažno sunce
Sjaj mi ne treba u odrazu krhotina
komentiraj (10) * ispiši * #
Maskerata
Mostom uzdisaja krenut će maškarada
Sakrit ću osmijeh sreće iza barikada
Poznat ću te u povorci prolaznika
Mjesto tebe bit će ovdje tvoja slika
U pogledu sjaje jagode sa snijegom
Uvijek ih je bilo tamo pod brijegom
Kad igrali smo igru prevari me nježno
Skrivanje pod maskom posta neizbježno
komentiraj (14) * ispiši * #
neka pati koga smeta
vidjeh prvo oblake i pokoji kišobran u Praškoj
Na Zrinjevcu vidjeh plavušu i nešto poveliko
plavo u ruci
Jeste li vi Sjedokosi?
Ja sam Gurmanka
Ulazimo u lijepi prostor za druženje
Gurmanka tvrdi da se boji Lee (nije baš da se bojala)
Lea dobiva vodu, mi kavu i čavrljamo
Ovo sam donijela kaže ona
na prvi pogled vidim mašnu plavu
i mljac kolače
Demetra je imala posla sa zubarom
(strugao je do kosti)
Andrea je bila u bolnici
a razamaženi fotograf je uvjetovao svoj dolazak
izjavama koje drugi puta nečemo uvažiti
(fotkanje bi mu tako i tako zabranili
kolač bi možda i dobio)
Tignariusa nismo dočekali
Upoznao sam simpatičnu blogericu
koja nam svaki dan osvježi novim receptom
blago njenoj obitelji
Za idući put ne gledajte u nebo dođite
Vidimo se kroz dva tjedna ako admin stavi poziv
na naslovnicu (nisam ja Durica)
Gurmanki se žurilo, a Lea i ja smo dočekali plavo nebo
komentiraj (18) * ispiši * #
komentiraj (21) * ispiši * #
komentiraj (20) * ispiši * #
mrak i nije mrak
Krenuli smo put Zagreba i držimo se za ruke. Čuvaj me šapuće ona i teško diše. Sretna što odlazi u bolje liječenje.
Ljubazni deški me ostavljaju na Jarunu da pokupim auto i dovezem što treba u sanatorij. Ona je već uređena i sretna. Pita gdje joj je sestra koja se konačno trebala pojaviti. Imam osjećaj da samo zato još ima snage. Vidjela je sestru i te noći zove sin u četiri izjutra da je mama završila na Svetom Duhu u bolnici na aparatima. Zovem glavnu sestru (moju učenicu) i ona mi kaže da je nemoguće se nečemu boljem nadati.
Stojim kraj kreveta i gledam te aparate na intenzivnoj. Same velike brojke na ekranima i ne znam da li zna što se događa. Posjete su dozvoljene poslije podne i telefonsko provjeravanje stanja najkasnije u 22 sasta.
Drugi dan dolazim i držim je za ruku koja vidljivo natiče.
Zovem navečer i doktor treba razgovarati s vama kaže sestra. Gospođa je umrla u 20 sati kaže on.
Pod zvijezdama mrak i nije mrak
nijanse tamnoplave korak do sivila u mliječnoj stazi
koraci odjekom kretanje potvrđuju
da li su oči svjesne što se događa
naviknut na čekanja očekujem te
tebe nema zvijezda si postala
kako da vjerujem snovima boje su izblijedjele
zorom izgubi se sjećanje svijetloplavo ostaje
možda ono u očima dan tako počinje
Sve ovo sam napisao jer sam ovdje bio prozvan da ne znam što je umiranje.
komentiraj (13) * ispiši * #
tako je bilo
Kao da nema dobrih ljudi ispast će na kraju.
Dobri rade svoj posao kako treba.
Njih ne vidiš, njih osjećaš.
Gospođa je nepokretna pa će se onda oporaviti u Dugoj Resi. Neki nadobudni majmuni tvrde da je tamo super. Nije preostalo drugo nego tražiti smještaj u domskim stacionarima. Naravno, ako ti je mirovina 2000 imaš šanse da ti i nađu smještaj, a ako ti je 3700 ti si bogatun pa se snađi, a u privatnim domovima je cijena od 5000 na dalje (i u njima se čeka).
Gospođa se oporavlja i očekujemo odlazak u Dugu Resu da se tamo konačno izliječi. Tamo će se i udebljati (sve možete pročitati na službenim stranicama bolnice). Glavna sestra svaki dan tvrdi da u Dugoj Resi još nema mjesta pa kad jave gospođa će dva dana kasnije biti premještena. Na internetu se spominje, pazi sad, najbolji doktor H. (čitaj horor) kojeg su prijatelji i kolege tako ocijenili.
Ma dođite! Uživajte!
Svakoga dana netko dođe prijepodne a netko poslije podne kako bi joj pomogao jesti. Uživa ona u raznim klopicama.
Dobro jede. Slika pluća pokazuje da je upala sanirana. Idući dan je najhladniji u rujnu. Nađem je u spavačćici na naramenice i ništa više. Sestra tvrdi da nema pidžame a ono u ormariću tri čiste. A da, sutra gospođa ide u Dugu Resu. Naravno nitko nije javio pa obavijest pada iz vedra neba. U jutro zovem Dugu Resu u pola osam da pitam što treba ponijeti u bolnicu kad ono: gospođa je upravo stigla. Digoše je jadnu u šest i odvezoše u gornjoj pidžami i pelenama. U pola devet zove ljubazna sestra iz Vinogradske da javi kako gospođa ide danas u Dugu Resu. Obavještavam je da su gospođa već tamo. No ne zove ona zato nego da su ostali dokumenti pa ih treba uzeti. Odlazim sa sinom u bolnicu po dokumente sin se vraća s dvije vreće. Nisu ni stvari uzeli.
Odlazim u Dugu Resu kako bih dovezao potrebne stvari. U prijemnoj kancelariji dobivam broj doktora kojega mogu nazvati sutra poslije 13, a njega naravno nema do ponedjeljka. Dakle petak, subota nedjelja. Stigao sam u doba ručka i vidim je u sobi sa šest ležaja i na njima sve nemoćne. Treba ih hraniti. To hranjenje je brzopotezno. Žlica za žlicom (do 10). Gospođa ne može više. Tko bi tako gutao? Vani pada kiša, a soba je broj 13. Krećem kući. U liftu desetak sestara isto. Dok spremam kabanicu u auto na parkiralištu su nestali svi auti. Od subote do ponedjeljka to se društvo neće vratiti. Organiziramo posjete opet u dva navrata na dan kako bismo joj pomogli. Subota i nedjelja sablasne su na odjelima. Dežurni doktor je negdje u prizemlju. Dva simpatična dečka vode brigu o pacijentima tu je čistačica i to je to.
U ponedjeljak zovem bolnicu ujutro i konačno dobivam dotičnog. Dobar dan, doktore, vidim da supruga ne dobiva svoju terapiju za gušteraću i ostale lijekove. Pa što će joj Kreon kaže on ako ne uzme neće umrijeti. Ali doktore ni drugi lijekovi nisu zastupljeni. Ma dobiva zamjenske! Znate mi u bolnici imamo određenu kvotu lijekova i nemamo ih. Ali doktore ona ima dopunsko. Ne nemožemo nabaviti. I tako gospodin koji nije gospodin razgovara sa mnom. I počinju priče kako će se oporaviti. Nađem je svaki puta da leži na ravnom što godinama ne radi leži uvijek u polusjedećem položaju no tip me uvjerava da je ona inzistirala, a on kao sluša pacjente obilazi ih i ispunjava njihove želje. Donosim jastuke od kuće stavljam joj pod glavu. Naravno drugi dan je ostao samo on bolnički je nestao. Promatram jednu ljepoticu kako hrani pacijenticu preko puta. I nije neka klopa. Sumnjivi kompot. Pacijentici se ruka trese pa se malo prolijeva. Uzima,ma ne, otima ljepotica šalicu i odnosi je nekonzumiranu, pa da vam vjerujem onim črčkarijama na kartonu. Pojela sve, dobro jela i tako to.
Kopni ona polako i sigurno.
Uspijevam dobiti smještaj u Čorluci u Zagrebu i sad je treba samo prebaciti u Zagreb hitnom pomoći. Kola se trebaju naručiti dan ranije, doktor vam treba dati dozvolu i tako to. Prije ponedjeljka ništa. Uspijevam dobiti prijevoz iz Zagreba za ponedjeljak u 13 sati. Odlazim do liječnika kojem treba potpisati da je preuzimam jer se oporavila. Ma nek se goni, samo da je izvučem iz logora.
I konačno krećemo za Zagreb.
Naravno da doktor nije vratio skupe lijekove koje sam donio jer... Moja žena nije dobila ni jedan od tih lijekova.
Nemojte pričati o lovi, nije lova problem problem su ljudi s greškom.
komentiraj (34) * ispiši * #
čudno, ali istinito
Evo, kako ja vidim sve te događaje, sva ta bolovanja i čekanje u hodnicima bolnice kad li će, zaboga, konačno stići krevet koji se traži. Zadnje, ne do Bog zadnje, je trajalo samo 22 sata bez jela i pila, i bez nove pelene. Ma to je da u startu poludiš. Suludo je već to što imaš pneumoniju oba plučna krila. Temperaturu su ti smanjili i sad si konačno u sobi i tvoji predragi su stigli da na vrijeme upozore da je krevet mokar, i pelena također. Uslužna sestra sređuje stvar. Doktora nema, zaboga miloga pa 18 je sati i on je već odavno nestao. Doći će on sutra sigurno. Tih ordinariusa ima kojekakvih. Jedan se pojavio začas da održi predavanje o praxitenu (to nije njegova domena ali treba skrenuti pozornost). O plučima nešto i zna no daje lažna obećanja. Nalazi će biti poslani na kućnu adresu. To znači nikada.
To je bilo pred tri i pol godine. Možeš li se žaliti? Ne baš. Kako ono ide? Ovaj razgovor se snima…
komentiraj (28) * ispiši * #
komentiraj (24) * ispiši * #
