Kao da nema dobrih ljudi ispast će na kraju.
Dobri rade svoj posao kako treba.
Njih ne vidiš, njih osjećaš.

Gospođa je nepokretna pa će se onda oporaviti u Dugoj Resi. Neki nadobudni majmuni tvrde da je tamo super. Nije preostalo drugo nego tražiti smještaj u domskim stacionarima. Naravno, ako ti je mirovina 2000 imaš šanse da ti i nađu smještaj, a ako ti je 3700 ti si bogatun pa se snađi, a u privatnim domovima je cijena od 5000 na dalje (i u njima se čeka).
Gospođa se oporavlja i očekujemo odlazak u Dugu Resu da se tamo konačno izliječi. Tamo će se i udebljati (sve možete pročitati na službenim stranicama bolnice). Glavna sestra svaki dan tvrdi da u Dugoj Resi još nema mjesta pa kad jave gospođa će dva dana kasnije biti premještena. Na internetu se spominje, pazi sad, najbolji doktor H. (čitaj horor) kojeg su prijatelji i kolege tako ocijenili.
Ma dođite! Uživajte!
Svakoga dana netko dođe prijepodne a netko poslije podne kako bi joj pomogao jesti. Uživa ona u raznim klopicama.
Dobro jede. Slika pluća pokazuje da je upala sanirana. Idući dan je najhladniji u rujnu. Nađem je u spavačćici na naramenice i ništa više. Sestra tvrdi da nema pidžame a ono u ormariću tri čiste. A da, sutra gospođa ide u Dugu Resu. Naravno nitko nije javio pa obavijest pada iz vedra neba. U jutro zovem Dugu Resu u pola osam da pitam što treba ponijeti u bolnicu kad ono: gospođa je upravo stigla. Digoše je jadnu u šest i odvezoše u gornjoj pidžami i pelenama. U pola devet zove ljubazna sestra iz Vinogradske da javi kako gospođa ide danas u Dugu Resu. Obavještavam je da su gospođa već tamo. No ne zove ona zato nego da su ostali dokumenti pa ih treba uzeti. Odlazim sa sinom u bolnicu po dokumente sin se vraća s dvije vreće. Nisu ni stvari uzeli.
Odlazim u Dugu Resu kako bih dovezao potrebne stvari. U prijemnoj kancelariji dobivam broj doktora kojega mogu nazvati sutra poslije 13, a njega naravno nema do ponedjeljka. Dakle petak, subota nedjelja. Stigao sam u doba ručka i vidim je u sobi sa šest ležaja i na njima sve nemoćne. Treba ih hraniti. To hranjenje je brzopotezno. Žlica za žlicom (do 10). Gospođa ne može više. Tko bi tako gutao? Vani pada kiša, a soba je broj 13. Krećem kući. U liftu desetak sestara isto. Dok spremam kabanicu u auto na parkiralištu su nestali svi auti. Od subote do ponedjeljka to se društvo neće vratiti. Organiziramo posjete opet u dva navrata na dan kako bismo joj pomogli. Subota i nedjelja sablasne su na odjelima. Dežurni doktor je negdje u prizemlju. Dva simpatična dečka vode brigu o pacijentima tu je čistačica i to je to.
U ponedjeljak zovem bolnicu ujutro i konačno dobivam dotičnog. Dobar dan, doktore, vidim da supruga ne dobiva svoju terapiju za gušteraću i ostale lijekove. Pa što će joj Kreon kaže on ako ne uzme neće umrijeti. Ali doktore ni drugi lijekovi nisu zastupljeni. Ma dobiva zamjenske! Znate mi u bolnici imamo određenu kvotu lijekova i nemamo ih. Ali doktore ona ima dopunsko. Ne nemožemo nabaviti. I tako gospodin koji nije gospodin razgovara sa mnom. I počinju priče kako će se oporaviti. Nađem je svaki puta da leži na ravnom što godinama ne radi leži uvijek u polusjedećem položaju no tip me uvjerava da je ona inzistirala, a on kao sluša pacjente obilazi ih i ispunjava njihove želje. Donosim jastuke od kuće stavljam joj pod glavu. Naravno drugi dan je ostao samo on bolnički je nestao. Promatram jednu ljepoticu kako hrani pacijenticu preko puta. I nije neka klopa. Sumnjivi kompot. Pacijentici se ruka trese pa se malo prolijeva. Uzima,ma ne, otima ljepotica šalicu i odnosi je nekonzumiranu, pa da vam vjerujem onim črčkarijama na kartonu. Pojela sve, dobro jela i tako to.
Kopni ona polako i sigurno.
Uspijevam dobiti smještaj u Čorluci u Zagrebu i sad je treba samo prebaciti u Zagreb hitnom pomoći. Kola se trebaju naručiti dan ranije, doktor vam treba dati dozvolu i tako to. Prije ponedjeljka ništa. Uspijevam dobiti prijevoz iz Zagreba za ponedjeljak u 13 sati. Odlazim do liječnika kojem treba potpisati da je preuzimam jer se oporavila. Ma nek se goni, samo da je izvučem iz logora.
I konačno krećemo za Zagreb.
Naravno da doktor nije vratio skupe lijekove koje sam donio jer... Moja žena nije dobila ni jedan od tih lijekova.

Nemojte pričati o lovi, nije lova problem problem su ljudi s greškom.