Marketing
tako je bilo
Kao da nema dobrih ljudi ispast će na kraju.
Dobri rade svoj posao kako treba.
Njih ne vidiš, njih osjećaš.
Gospođa je nepokretna pa će se onda oporaviti u Dugoj Resi. Neki nadobudni majmuni tvrde da je tamo super. Nije preostalo drugo nego tražiti smještaj u domskim stacionarima. Naravno, ako ti je mirovina 2000 imaš šanse da ti i nađu smještaj, a ako ti je 3700 ti si bogatun pa se snađi, a u privatnim domovima je cijena od 5000 na dalje (i u njima se čeka).
Gospođa se oporavlja i očekujemo odlazak u Dugu Resu da se tamo konačno izliječi. Tamo će se i udebljati (sve možete pročitati na službenim stranicama bolnice). Glavna sestra svaki dan tvrdi da u Dugoj Resi još nema mjesta pa kad jave gospođa će dva dana kasnije biti premještena. Na internetu se spominje, pazi sad, najbolji doktor H. (čitaj horor) kojeg su prijatelji i kolege tako ocijenili.
Ma dođite! Uživajte!
Svakoga dana netko dođe prijepodne a netko poslije podne kako bi joj pomogao jesti. Uživa ona u raznim klopicama.
Dobro jede. Slika pluća pokazuje da je upala sanirana. Idući dan je najhladniji u rujnu. Nađem je u spavačćici na naramenice i ništa više. Sestra tvrdi da nema pidžame a ono u ormariću tri čiste. A da, sutra gospođa ide u Dugu Resu. Naravno nitko nije javio pa obavijest pada iz vedra neba. U jutro zovem Dugu Resu u pola osam da pitam što treba ponijeti u bolnicu kad ono: gospođa je upravo stigla. Digoše je jadnu u šest i odvezoše u gornjoj pidžami i pelenama. U pola devet zove ljubazna sestra iz Vinogradske da javi kako gospođa ide danas u Dugu Resu. Obavještavam je da su gospođa već tamo. No ne zove ona zato nego da su ostali dokumenti pa ih treba uzeti. Odlazim sa sinom u bolnicu po dokumente sin se vraća s dvije vreće. Nisu ni stvari uzeli.
Odlazim u Dugu Resu kako bih dovezao potrebne stvari. U prijemnoj kancelariji dobivam broj doktora kojega mogu nazvati sutra poslije 13, a njega naravno nema do ponedjeljka. Dakle petak, subota nedjelja. Stigao sam u doba ručka i vidim je u sobi sa šest ležaja i na njima sve nemoćne. Treba ih hraniti. To hranjenje je brzopotezno. Žlica za žlicom (do 10). Gospođa ne može više. Tko bi tako gutao? Vani pada kiša, a soba je broj 13. Krećem kući. U liftu desetak sestara isto. Dok spremam kabanicu u auto na parkiralištu su nestali svi auti. Od subote do ponedjeljka to se društvo neće vratiti. Organiziramo posjete opet u dva navrata na dan kako bismo joj pomogli. Subota i nedjelja sablasne su na odjelima. Dežurni doktor je negdje u prizemlju. Dva simpatična dečka vode brigu o pacijentima tu je čistačica i to je to.
U ponedjeljak zovem bolnicu ujutro i konačno dobivam dotičnog. Dobar dan, doktore, vidim da supruga ne dobiva svoju terapiju za gušteraću i ostale lijekove. Pa što će joj Kreon kaže on ako ne uzme neće umrijeti. Ali doktore ni drugi lijekovi nisu zastupljeni. Ma dobiva zamjenske! Znate mi u bolnici imamo određenu kvotu lijekova i nemamo ih. Ali doktore ona ima dopunsko. Ne nemožemo nabaviti. I tako gospodin koji nije gospodin razgovara sa mnom. I počinju priče kako će se oporaviti. Nađem je svaki puta da leži na ravnom što godinama ne radi leži uvijek u polusjedećem položaju no tip me uvjerava da je ona inzistirala, a on kao sluša pacjente obilazi ih i ispunjava njihove želje. Donosim jastuke od kuće stavljam joj pod glavu. Naravno drugi dan je ostao samo on bolnički je nestao. Promatram jednu ljepoticu kako hrani pacijenticu preko puta. I nije neka klopa. Sumnjivi kompot. Pacijentici se ruka trese pa se malo prolijeva. Uzima,ma ne, otima ljepotica šalicu i odnosi je nekonzumiranu, pa da vam vjerujem onim črčkarijama na kartonu. Pojela sve, dobro jela i tako to.
Kopni ona polako i sigurno.
Uspijevam dobiti smještaj u Čorluci u Zagrebu i sad je treba samo prebaciti u Zagreb hitnom pomoći. Kola se trebaju naručiti dan ranije, doktor vam treba dati dozvolu i tako to. Prije ponedjeljka ništa. Uspijevam dobiti prijevoz iz Zagreba za ponedjeljak u 13 sati. Odlazim do liječnika kojem treba potpisati da je preuzimam jer se oporavila. Ma nek se goni, samo da je izvučem iz logora.
I konačno krećemo za Zagreb.
Naravno da doktor nije vratio skupe lijekove koje sam donio jer... Moja žena nije dobila ni jedan od tih lijekova.
Nemojte pričati o lovi, nije lova problem problem su ljudi s greškom.
Post je objavljen 03.02.2016. u 00:39 sati.