Sjaj mi ne treba u odrazu krhotina
Još uvijek se nadam i to je moj problem
Ti se igraš sjećanjima lomeći komadiće
Krhotine zapravo razbijeno staklo prošlosti
Onaj prozor
stajala si skrivena pogleda
Da ne zna se da ti je žao laži koje si nametnula
Zaklela se vezala se prokletinjom riječi
Htjela si čuti tražeć' da ne progovorim
Opravdanja si putovanjima u nepoznato nudila
Krhotine gazila reski zvuk zdrobljenih sjećanja
Govor tišine propovijedala zanovijetajući danima
Nepobjedivost misli drugima nametala
Zapravo i nisi otišla ostala si začahurena
U laži zapletena
Sati su vrijeme nagovijestiti trebali
Savršenost koju nudiš strah tvoj pokazuje
Čekaju te teška vremena samoće
A ti bi još pobjedu u laži tražila
Prekasno je da po koju djetelinu za sreću ubereš
Pospem li se pepelom dobivam lažno sunce
Sjaj mi ne treba u odrazu krhotina
komentiraj (10) * ispiši * #
