Život nije izvoz ruža



Život nije izvoz ruža željenih boja
Ružičasto kažeš (naočale nosiš) ja sve vidim crno
Kako možeš misliti tako nešto
Neugledna siva za nas nikad nije živa
Sivila da ima u životu ne bi bilo oseka i plima
Noću vidim samo modrinu i srebro na grudima tvojim
Riječima nikad ljubavi ne brojim
Ne nameću se boje tako lako
Pa makar ih i Shakespeare nazivao svojim
Miješanjem boja dobiva se ljubav
I nije šuplje u prazno
Svaka ruža trnje ima
Sigurno se tako ništa ne gubi
Mislima mojim nudiš svjetlost
Ne izokreći riječi
Godišnja doba postoje da čvrstoću misli provjerimo zimi
Provjetrimo u proljeću nekom
Premda je jesen kad zatvoriš vrata otvaraš prozor
I ljubav ponovo uđe
Nijanse nam nikad nisu tuđe
To su leptiri što spominješ ih često