poredane
posložene
tako lijepe proljetne
I onda mi ti nered pripremiš
razbacaš mi riječi
lovim te u mrežu proljetnu
cvijet po cvijet
pazi da ne polomiš
pjev ptica
orkestar riječi bunovnog me razbudi
ma izludi me nered u riječima
slika zaboravljena neobjašnjena
gledaš me
vidiš
znam
azurno modro jutro je uvijek uredno čisto
oči riječi love po kutovima
kada si to tako namjestila
log od vatre na čudnoj paleti bunovnoj
usnama ne možeš vjerovati u proljeće
govor zaboravi
vidiš riječi
složi mi sve redom
vrati mi samo modrinu
vatru zadrži