• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Neki dan napisala ja lijepo post o svom "dragom" bivšem dečku kad ono nije mi se uopće htjelo objaviti a niti spremiti. E, baš sam bila razočarana iako i bolje. Mislim činjenica da sam ga samo vidjela u prolazu i da je to potaklo da mu posvetim i pjesmu je stvarno jadno tako da ja trenutno kao snažna žena nastavljam dalje i ne spominjem ono što se ne treba spominjati....
A kako stvari stoje sa dečkom (dečkima) je strašno. Mislim u ova dva dana mi se počeli javljati neki već davno zaboravljeni "komadi" da već počinjem se nadati javljanju i onih pravih komada. Iako kako to inače ide tko se treba javljati ne javlja se a onaj tko ne treba se javlja (iako tu kod mene i ti nisu baš oni što se ne trebaju, jel). Ma uglavnom, kod mene nikada ništa jednostavno.
Trenutno sam se fokusirala na tipa koji toliko puno radi da me se jedva sjeti. I kako je to onda jadno, mi se njih uvijek možemo sjećati a oni kako im prdne (ili kako im se podrigne (u pravom smislu svega kako im se digne(za one mlađe od 18:digne pramen kose).I tako jel, moj dragi više voli meso od mene... A što sada, život ide dalje...
Nego nisam pisala kako sam imala pet godina mature. Strašno! Već toliko prošlo. Tako eto ja ponovno sjela u svoj razred sa polovicom oženjenih i udanih mojih kolega i kolegica koji imaju i djecu a ja nemam čak ni psa željenog. Jedino mog Krešu(papagaj) ali ni on se ne ponaša kao da mi je sin. Ali bilo mi je tako čudno vratiti se u školu i iskreno nekako sam željela da se opet tamo vratim. Baš me nostalgija bila uhvatila, nije to u redu da vrijeme tako brzo prolazi.
Tu večer sam imala i djevojačku na koju sam pokušala stići do 12 sati.
Na karaokama sam naravno bila glavna i u jednom i u drugom slučaju. No o detaljima neću pisati trenutno sam se nešto uznemirila jer sam se svega toga sjetila. Ne volim kada se sjetim super stvari koje bi htjela ponoviti.
Još sada u subotu mi se i prijateljica udala. Postala je gospođa (prezime ne smijem napisati ali tko joj kriv). No ovako šalu na stranu, bila mi je prelijepa. Možda čak i najljepša mlada od svih kod kojih sam bila u svatovima i ne govorim ovo iz ljubavi nego iz mog promatranja sa strane.
No eto, kako već spomenuh, dani brzo prolaze...
A ja sada moram na spavanje.... Ujutro radim...Uskoro idem na ispit iz vožnje...Paničarim...

I naravno po stoti puta:Od sutra sam nova JA!
I planiram si ugasiti mobitel na tjedan dana(serem idem ga upaliti iz ovih stopa)...

Ajde Ć

...vjerujem da svi imamo neke ljubavi koje će nam uvijek biti ono nešto posebno... Ja sam za ovu svoju na koju trenutno mislim dok pišem ovo mislila da nikada neće biti prežaljen... Da ću uvijek misliti samo na njega i na ono što bi bilo da je bilo... On je daleko od mene, on mi više ne znači kao tada ali znam da ću uvijek pomisliti na njega kada god vidim nekoga sličnog njemu ili kada vidim bilo što što ce me podsjetiti na njega. Naravno sada je netko drugi tu ali on je uvijek on iako znam da on se mene ni ne sjeća više, on sada ima drugu, on nije ni htjeo pokušati ono što sam ja htjela...
Možda jednog dana sudbina i odluči drugačije ali trenutno je on samo uspomena i to jedna vrlo draga. Bilo bi lijepo da mi se ponekad javi ali mislim da je ovako bolje. Daleko od očiju daleko od srca... Ne mislim da to mora biti tako ali nakon puno vremena uvjerila sam se i ja u to...
A sada nastavimo dalje... Tko zna što još mene čeka...
Pusa sjećanjima....

Čemu više da se i čudim kad me ništa više ne može začuditi... Katastrofa što ljudi prave drame gdje ih nema a ja kada čujem tako i vidim svašta nešta što me živcira ostanem paf.
O Bože, treba živjeti sa svakakvim dramatičnim i ludim ljudima oko sebe...
Tako eto, da ja malo napšem riječ dvije o današnjem dojmu sa mog "divnog" joba đoba.
I naravno Karmeličanke su in, barem kod mene na poslu
Samo ššššutimmm...


Aha, moš si mislit...

I ne želim nositi naočale, ZAŠTO ME PRISILJAVAJUUUUUUUUU

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.