Čemu više da se i čudim kad me ništa više ne može začuditi... Katastrofa što ljudi prave drame gdje ih nema a ja kada čujem tako i vidim svašta nešta što me živcira ostanem paf.
O Bože, treba živjeti sa svakakvim dramatičnim i ludim ljudima oko sebe...
Tako eto, da ja malo napšem riječ dvije o današnjem dojmu sa mog "divnog" joba đoba.
I naravno Karmeličanke su in, barem kod mene na poslu
Samo ššššutimmm...
Aha, moš si mislit...
I ne želim nositi naočale, ZAŠTO ME PRISILJAVAJUUUUUUUUU
Post je objavljen 06.05.2008. u 23:38 sati.