• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Nikada baš nisam vjerovala da možeš biti sretan a da baš za to i nemaš neki razlog. A evo meni se to događa. Pokušavam prokužiti zbog čega je meni sve super, zbog čega me apsolutno ništa ne može naživcirati… Možda i postoji razlog, možda si ga ni ja sama ne želim priznati ali sve u svemu ovo stanje preporučam svima.

Vikend je prošao. Horoskop mi je najavio da će biti buran (više ga ne čitam, od danas). Nadala sam se da će pogriješiti kao i uvijek aliiii…
U petak i subotu sam radila i u ta dva dana sam upoznala i previše ljudi. Više se ne sjećam sa kime sam o čemu pričala, kako se tko zove, odakle je… Vidjela sam previše ljudi bez zubi (isprika ljudima koji imaju tu manu ali samo da vas utješim i kažem da niste jedini). Pomislim da znam osobu a kada se nasmije onda više nisam sigurna. Svi su mi isti.
Obožavam upoznavati nove ljude. Volim pričati sa svima i nije mi teško uklopiti se bilo gdje. Jedino je ponekad gadno što volim biti u centru pažnje.
Uostalom, ne znam zašto se ponekad bunim što mi je život poput komedije kada gdje god da dođem završim u centru pažnje a to nema uvijek dobru stranu.
Skužila sam da jako brzo zaboravim nečije lice. Ako nekoga ne vidim neko vrijeme sjećam ga se po odjeći ili nečemu drugome ali lice mi lako ispari iz glave. Mislim da ne bi bila dobar svjedok policiji kada bi morala opisati nečije lice, glavno da bi znala reći što je imao obučeno i po čemu je mirisao. I to vjerovatno u detalje.

U petak navečer smo izašle u grad. I dok je Ana sređivala dolazak "tipova"(hm) iz susjednog nam "velegrada" i naš još neostvareni san da odemo u Pariz na kraju smo završile sa upoznavanjem sa nekim dečkima iz nama sasvim drugog dijela Hrvatske.
Subotu neću komentirati, meni je bila zakon! Pa neka ostane samo na tome. I više nikada ne želim stajati ispod onog nekog svjetla koje me spriječava da se smijem jer mi zubi svjetle, što moju plavu kosu čini nekako čudnovato plavom, vidi mi se svaka točkica na odjeći i pokušavam skužiti vidim li na lijevo ili desno oko.

Neki dan sam čitala kako su žene najbolje za oplodnju od 21.-25. godine. Molim!? Od kuda to sada? Pa to si mi najbolje godine života. Panika!!! Otkucava mi biološki sat! Da se smirim precrtavam u novinama to od 21.-25. i uvodim novu granicu 35.-40. godina. Sada je sve ok.

Kada sam već kod toga, općenito baš ne kužim one slučajne trudnoće. Mislim, drugo mi je to kada si u braku ali opreza nikada dosta kada sa nekim tipom a ne znaš da li vam se smiješi zajednička budućnost. Svako malo netko me šokira viješću da se neka osoba koju znam vjenčala i to upravo baš jer beba dolazi. Ja svoje vjenčanje želim planirati ipak malo duže a i doživljaj prve bračne noći ipak je ljepši bez divovskog trbuha (i bez činjenice da nas je troje).
Uostalom, čemu da i pričam o tome kada ona dobra stara izreka uvijek stoji: "Nikad ne reci nikad."
Ali čestitam svima koji su se upoznali prije par mjeseci, sada imaju svatove i postat će roditelji, želim vam svima puno sreće.

Ne znam jel' i drugi imaju ali ja imam kafić u koji bolje da ne idem. Svaki moj posjet bude koban za mene. Više ne znam ni koliko puta sam imala kvrgu na glavi koju sam baš dobila u tom kafiću. Kako sam jednu dobila, sjećam se još i danas. Ustala sam se sa stolice i hodajući ravno naletila točno na stalak za tv i to pred svima. Ne želim se ni sjećati svoga udarca u stol isto naravno glavom a ostale stvari bolje da ni ne spominjem. Jednom sam zajedno sa jaknom zakopčala i sjedalicu i hvala bogu da sam na vrijeme skužila. Ni ne brojim koliko sam puta skoro srušila sav sadržaj sa stola, a u wc tamo nikada ne idem. Mislim, imam "doživljaja" i iz drugih kafića ali ovaj kao da je rezerviran baš za to. Ništa, morat ću jedan dan opet otići tamo, tko zna što me sada čeka. Ipak nisam dugo bila, radi svoje sigurnosti, a možda je bolje da tako i ostane i da se držim drugih mjesta.

Update:
Čestitke i pozdravi:

Veliki pozdrav mojoj Ivani koja mi daje najveću podršku i koja je uz mene što god mi se događa u životu. Jako sam sretna što te imam za prijateljicu!!! Mi smo dokaz da za pravo prijateljstvo nije važno to što smo udaljene više od 200 kilometara.

Dragim mladencima Ani i njenom Prehrambeno-tehnološkom fakultetu nakon deset godina braka želim sretan rastanak. Ana u ponedjeljak ima obranu diplomskog i onda good bye faks. Proslavit ćemo mi to kako treba , Ana sjeti se Krakowa i kakva nam je furka.

Majo sretan rođendan!

I pozdrav svima koji vole čitati moj blog!

Pusa

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.