UN TEMPO
17.02.2014., ponedjeljak
NE TALASAJ!
|
Povod za ovo pisanje bile su, ustvari, inkunabule, odnosno pisanja novinara. Potaknula me na to nedavno pročitana glupost 'bogtepitaj' kakve osobe, navodno novinara. Bila je riječ o pronađenoj Vidoševićevoj lopovskoj zbirci, odmah na početku hajke, gdje je ta osoba, mislim neki 'novinar', svojim perom zapisao notornu budalaštinu o broju inkunabula. Kasniji podaci o pronađenim knjigama u tajnom Vidoševićevom bolesnom skladištu su pouzdaniji, a pisci članaka upućeniji. Ono da je bila riječ u tom članku o primjercima istog naslova, autora, izdavača, još, još. Ali ne, ovaj je to generalizirao kao opći podatak i pronađenu inkunabulu u Vidoševića podrumu, smatrao je jednom od minimalno očuvanih primjeraka općenito inkunabula ili te vrste tiskane knjige u svijetu. Po svoj prilici i sam pojam inkunabula (koljevka u prenesenom značenju) mu je nepoznat, a nekmoli njihov očuvani broj primeraka do danas poznat. Sad mi se ne da tražiti koliko je prvotisaka do sad registrirano (svakako negdje preko 40 tisuća primjeraka, moj novinaru). Zašto ovo navodim? Infotana sam i hoću sebi dat oduška pisanjem, ne samo ovim povodom. (infotat = razljutiti) Danas nije važno o čemu pišeš i razumiješ li se osobno makar informativno u ono o čemu nas informiraš. Važno je da staviš bombastični naslov, a sadržaj??? šupalj - pa tko ga šiša. I tako je ovaj narod glup i guta napisano ili preneseno od 'novinara' (čast izuzecima), izrečeno od političara i politikanata. Ne buni se narod što mu je voda već došla do grla. Još ima nekoliko centimetara dok dođe do usta, a onda i do nosa, a dok se to ne dogodi – budi miran. Ne talasaj! Taj jadan i ispaćeni narod brine najviše hoće li i sutra jesti; kako će i s čim će othraniti djecu i obitelj, a i školovati, jer i to se plaća; hoće li ostati u svom domu, ako nema čime platiti režije, jer je izgubio posao pa će mu oni od ovrhe pokucati na vrata. Navikao je bespogovorno na svoj jad i na to da se ne čudi što je u svemu zakinut dok se političari i politikanti, društva i udruge, savjetnici i savjetnici savjetnika, komornici i tamo neki činovnici i novostvoreni bogataši – današnji povlašteni stalež množi i na njegovom jadu obilato gosti. Treba štedjeti, sve po zakonu, urlaju na narod. I onda se čudimo opadanju nataliteta. Nema čuda sve je prosta računica. Narod kao dobar domaćin kuće koju je najčešće mukom i odricanjima stekao, a u strahu da mu je ovim ili onim zakonom ne otmu, hrani najprije gosta-dogona, a njemu samome i ukućanima što i ako išta ostane. Ne iz uljudnosti, ne. Zakon tako kaže, poručuju mu. I dok taj naš čovjek koji je stvorio ovaj 'dom što ga zajedničkim imenom Hrvatskom zovemo', steže pas (pojas) do krajnjih granica, (zadnje rupe), dotle oni koje je izabrao kao vođe kako bi njemu i svima bilo dobro ili bolje nego je bilo, gledaju samo sebe. Eto novosti (bila istina ili ne), najednom ne vrijedi i dotrajalo je državnoj upravi čak 500 automobila i treba kupiti novih 500. Nije bitno što profesor često mora svakodnevno putovati i do 30 km do svoje škole autobusom ili svojim autom i ne pripada ga ni ta mizerija od naknade, jer treba štedjeti na svim razinama, važno je da se 'vlast' može voziti na relaciji „od pila do đestra“, reklo bi se u Dubrovniku (đestro je zahod, klozet; pilo je sudoper). Štoviše, ne u starijem nego u najnovijem modelu automobila. Pa zar nije rad jednog prosvjetara vrjedniji od (ne)rada jednog podobnjaka u vlasti? Kako vas nije sram vi debelokošci? A štednja? Ma to je za narod a ne za vlast. Nema je! Nema štednje ni u njihovim plaćama, dodacima, putnim troškovima, voznim parkovima, održavateljima istih, mukte (besplatnom) jelu, naknadama za odvojeni život, ..., domjencima, izletima, vijađima, praznoj sabornici i da ne nabrajam ostala sr..a. A zašto? Pa oni samo slučajno žive i vladaju u našem domu kojega Hrvatskom zovu, a za koji je netko drugi od siromašnih i danas nepodobnih stanara žrtvovao život, zdravlje, imovinu, obitelj. Nisu ludi dijeliti sudbinu svih njezinih stanara. Dok tu žive drpnut će nešto ovako ili onako. U vražju mater! Stara je uzrečica: „Finke dura non paura“ (dok traje – nema bojazni). Ova tirada je ustvari digresija. Izbacila me iz takta vijest o potrebi zamjene voznog parka vlade i njezinih službi, dok dio naroda gladuje; dok broj nezaposlenih raste; dok se reže sve što kome padne napamet, ali uz iznimke; kažnjava se dužnika za 2.000 kuna i manje, a opraštaju se podobnim dugovi u milijunskim iznosima; novac, ako ga slučajno imaš, morao bi držati kod sebe, nipošto na baci, jer ćeš i na to platiti porez; trebao bi biti beskućnik, jer samo takvima (a ubrzo će i taj broj narasti) država ne može staviti svoju tešku šapu na goli život. Što ne bi i mi mogli biti beskućnici? Uz ove koji nas 'vode' sve je moguće. Lijepo se odreknimo djedovine ili teško stečenog doma i dopustimo da ta naša dobra država ustupi nekom koncesionaru od kojega će ubirati prihode za još jedan vozni ili čak leteći 'park' i nadasve lagodan život na račun svih nas hrvatskih građana - - JADNO. Oznake: trend |