UN TEMPO
04.03.2014., utorak
|
Kako je otac mladom Bukovcu namijenio pomorski kruh, poslije kraćeg privatnog školovanja za zvanje kadeta (pripravnika za zapovjedna brodska zvanja), ukrcao se i otplovio. Kad je zaplovio kao kadet na jedrenjaku „Osmi dubrovački“, započeo je kratkotrajno njegov pomorski život uz duga putovanja novim krajevima. Plovidba u dva navrata bila je i zanimljiva i vrlo teška, posebice ova druga kad je umalo poginuo upavši u brodsku štivu (spremište za teret) duboku 8 m i jedva je od posljedica pada izvukao živu glavu. To je bio i kraj pomorske Bukovčeve karijere. Nakon oporavka, odlazi iz zavičaja u Peru, u južnoj Americi, graditi tamošnje željeznice. No umjesto posla radnika imao je sreću dobiti zaposlenje crtača ili dekoratera, a vrlo bogatom nadnicom mogao je za sebe priskrbiti ugodniji život. Ali nemir ga je vukao dalje. Nalazimo ga i u San Francisku da bi tamo jedno vrijeme radio kao konobar. Crtanje, kojim se je stalno bavio iz razonode još iz ranog djetinjstva u Cavtatu, preko Washingtonovoga portreta u maloljetničkom zatvoru, ili usput, kako bi skraćivao usamljeničke dane, najzad je rezultirala njegovom konačnom opsesijom slikarstva kao profesije. S 19 godina života i na poticaj jednog bogatog stranca napokon je zaključio da će mu slikarstvo biti i konačno zanimanje, kojim se je već bavio za novac u Kaliforniji. No to je bilo amaterski i neredoviti posao, a prihod nedostatan za život. U 21. godini života Bukovac potpuno napušta svoj san o Americi i vraća se u zavičaj. U Dubrovniku je prvi put javno pokazao rad što ga je donio s lutanja svijetom „Turkinju u haremu“, što je izazvalo i divljenje i nevjericu da bi tako nešto mogao naslikati domaći mladić. „Od tog časa – piše Bukovac, - osjetih da je doba lutanja i bijede prošlo i da sam našao put što mi ga je Bog od poroda zabilježio. U m j e t n o s t.“ Oznake: slikarstvo |