Festa Svetoga Vlaha
Biskup i mučenik iz Sebaste sv. Vlaho, postao je svetac i zaštitnik Dubrovnika još od druge polovice X. stoljeća (972.godine).
Dubrovčani će za Njega, koji se u ovom Gradu posebno slavi, najčešće kazati 'naš parac', danas već rjeđe i 'protetur' i/ili 'konfalun'.
Premda svi navedeni epiteti imaju slično značenje koje se može podvesti pod izraz 'zaštitnik', treba ih pojasniti zato što idu uz njegovo ime ili su samostojni, jer njihov spomen ne ostavlja dvojbu o kome je to riječ.
Dakle parac ima značenje: zaštitnik, odvjetnik, branitelj, zagovornik, svetac, patron (crkve, mjesta, grada, države); protetur znači: pokrovitelj, zaštitnik (nebeski), a konfalun je opet: zastavnik; zaštitnik i stjegonoša, vojvoda ; pokrovitelj.
Ne samo što mu se daju nabrojeni epiteti i što Dubrovčani vjeruju u njegovu zaštitu, on se likovno, pjesnički i pragmatično poistovjećuje s Gradom.
Uvriježena za Dubrovnik i općepoznata je izreka
'Grad sv. Vlaha'.
Tako je bilo tijekom čitave dubrovačke povijesti, točnije od vremena kad ga je Dubrovnik, potom Republika uzela za svoga patruna.
Prolazeći kroz zbirke gradskih i crkvenih muzeja njegov lik nailazimo na zastavama, novcu (kovanicama), žigovima (ponegdje na žigu još i do druge polovice 20.st.), slikama i skulpturama,
na njegovoj bogomolji, drugim crkvama, domovima.
O njegovom značenju i vjeri u njegovu moć i zaštitu Grada, najviše govore svima vidljivi svečevi likovi istaknuti i uklesani u gradskim mirima i fortecama - posvuda.
Dubrovnik i sv. Vlaho čine nerazdruživu cjelinu u mnogim povijesnim razdobljima neovisno što se stoljećima mnogo toga mijenjalo i događalo od promjena: granica, država, vlasti i vlastodržaca. Dakle, od početka do danas, punih 1042 godine, uvijek i svugdje sv. Vlaho.
Prije nego što je sv. Vlaho postao dubrovačkim parcem, zaštitnici su mu bili sveti Srđ i Bakh. Posljednja od njihovih bogomolja ona na Srđu, srušena je u vrijeme francuske okupacije Grada i izgradnje tvrđave Imperial (1806 - ).
Oznake: sv. Vlaho
|