da sam možda nastavila pisati povijesne crtice istine i legende, došla bi svakako i do ovog dijela. gundulićev spomenik na današnjem gundulićevoj poljani, do podne je zelena tržnica (zelena pjaca); u podne trpeza gradskim golubima; poslijepodne stol do stola s ovakvim i onakvim tanjurima, čašama, stolnjacima (pjatima, žmulima, napicama i tavajulima), a o šarenim i bijelim suncobranima i rosobranima (ombrelama), svijećama (čerožinama) do drugih ukrasa po gazdinom izboru, ne fali.
a gazda ima kol'ko hoćeš. raširilo se toliko trpeza naokolo pa uzgori, sa strana, naprijed i nase, u portunima, u bužama, na bužama - jednom riječju, nema ih đe ih nema.
a ko bi to sve nabrojio. na ovom mjestu su se raširili sve od početka pijace (place) pa do stepenica (skalina) od jezuita, iza jednog i drugog kantuna.
lučarica
|