UN TEMPO
28.09.2006., četvrtak
|
spomenik je rad akademskog kipara ivana rendića. podignut je prije nešto više od stotinu godina (1893.) u spomen na tristotu godišnjicu njegova rođenja. inicijativu za podizanje spomenika potaknuli su pripadnici srpske manjine u dubrovniku predvođeni onodobnim serbokatolicima, koji su dobrovoljnim prilozima prikupili sredstva za njegovu izradu i postavljanje. najveći doprinos u financijskom smislu dao je srpski kralj aleksandar 1. kako i ne bi kad je gundulić bio pravi srbin katoličke vjere i srpski pisac, kako je bilo napisano u svim promotivnim plakatima, u srbofilskom tisku, onda, pa do u današnju srpsku literaturu. poradi svoga posla imala sam na uvid i korištenje dubrovačku zavičajnu zbirku knjiga, novina i časopisa, poznatu kao zbirka ragusina, već sam se upoznala s izvornim člancima autora prosrpske provenijencije, odnosno pobornika ujedinjenja svih slavena. ovi potonji u zajednici sa pravim srbima počeli su najprije potiho, a onda sve grlatije svojatati dubrovačku kulturnu povijest. ovo o čemu pišem je razdoblje nakon 1848. i nakon ilirskog pokreta. taj trend, s manjim oscilacijama, osobito je bio naglašen nakon vukovog usvajanja dubrovačkog govornog jezika u slavenski standard. pisana riječ se nakon toga formalno i stvarno povampirila. to će potrajati i početkom 20. stoljeća, da bi utihnulo tek stvaranjem 1. jugoslavije. da je na vidovdan 1893. u dubrovniku na gundulićevoj poljani došlo do skoro oružanog sukoba između pristalica navijačkih srpskih i hrvatskih skupina, govore svi onodobni pisani izvori. dakako, svatko navija za svoj tim, ali ipak ostaje gorak okus da se je gundulićev spomenik podigao kao dokaz njegovog srpstva, o čemu svjedoči i spomenuti napis u kamenu. ali onda su bila jedna vremena pa nije se čuditi priklanjanju opcijama koje su sugerirale drugačiju političku sudbinu dubrovniku i cijeloj hrvatskoj pod austrougarskom monarhijom i vlašću. ono što je tad bilo za očekivati, danas je to izvan pameti svakoj normalnoj osobi. al' da to nije tako svjedoče mnoge srpske publikacije od kojih je i mitrovićeva knjiga srpstvo dubrovnika izdana u tijeku srbo-crnogorske agresije, 1992. (vidi link) |