UN TEMPO
28.09.2006., četvrtak
|
koga zanima (ukratko) o čemu dotični piše, može se upoznati sa sadržajem preko linka koji ostavljam. porazna činjenica za mene, ali i sve one kojima je pobliže poznata dubrovačka povijest je recenzija i recenzent ove knjige. to je srpski akademik miroslav pantić. da nije došlo do agresije srbije i jugo vojske na hrvatsku i napada na dubrovnik, akademik pantić bio bi se preselio u dubrovnik. ionako je tu uglavnom stanovao po cijele dane rujući po našim knjižnicama i arhivu. e taj gospodin je imao jedno lice za dubrovčane, koji nisu shvatili da je to samo bila maska. njegovo pravo lice došlo je do izražaja u njegovim ratnim i poslijeratnim radovima. slobodan prosperov novak u jednom razgovoru ovako govori: "... a ja pišem “Povjest hrvatske književnosti” u tuđini. Akademik Pantić, koji zna sve o dubrovačkom arhivu i bibliotekama, teško da ima odvažnosti da dođe u Dubrovnik. A lijepo sam mu rekao 1988: “Pustite nas na miru da volimo i da imenujemo svoju baštinu, pustite nas da to i vama pustimo”. Da li je to pitanje sad skinuto s dnevnog reda? - Akademik Miroslav Pantić nedavno je ponovno govorio o ovim temama. Pitali su ga u “Vremenu” za komentar povodom epistola Mandićevih i Lasićevih, onih zanimljivih pisama objavljenih u “Vijencu”, a koja su tretirala problem odnosa hrvatske i srpske književnosti. Ponovo je akademik tvrdio da kad se govori o Dubrovniku između hrvatstva i srpstva treba da stoji veznik “i”. Kako ponovo griješi taj profesor! On nikako da shvati da nije moguće da ja ili on napišemo knjigu “Dubrovnik i Hrvatska”, ali je moguće da se napiše knjiga s naslovom “Dubrovnik i Srbija”. Knjiga “Dubrovnik i Hrvatska” bila bi besmislena. Ta dva pojma formiraju metonimiju. Tu je dio cjelina, a cjelina dio i to je sva tajna toga nesporazuma. ..." no neću više davit' s poviješću. onaj koga zanima više, pitat će. onaj tko želi pročitati uljepšani tijek zbivanja ima link, odnosno oprečna stajališta u novinama iz tog razdoblja u zbirci ragusina. |