UN TEMPO
28.09.2006., četvrtak
|
i svakako, ono radi čega sam i došla, tamnice. o tamnicama sam pisala u više navrata. o ovima u dvoru posebno, jer su bile jedno od dva najjezovitija zatvorska mjesta u doba republike (drugo je mjesto bio sv. andrija i izgon na otok). priije restauracije, jer restauracija i nije slijedila originalni izgled, makar ne na podu, dno tamnica je bilo zemljano i mokro od mora. nekad više, nekad manje. to je, dakako, ovisilo o vremenu. taj prvi izgled nije se mogao vratiti, jer se restauriralo sve i more bi moglo naudit današnjim građevinskim materijalima. s druge strane opet, tamnice ne bi bile dostupne. svakako, sad je pod popločan. ulaz u tamnicu je nepravilan i jako nizak. prolazi se kroz prva lijepo obrađena isto jako niska vrata i ulazi u malo predsoblje. iz njega se ulazi u uski tamnički prostor. primjetno je po ostacima ulaza da su se ta vrata za uzničarima svaki put zazidala zazidala. o tome će više reći fotografije.  ovo je unutrašnji dio i ulaz u tamnicu  vanjska vrata iz atrija imaju dvostruke ravne kamene pragove. na onome s desne strane, malo uvučenom je urezan lik zmaja. teško ga je zamijetiti, ako ne znate da postoji  na legendi koja stoji uz vrata piše da se ova tamnica zove zmajevom, baš radi tog repatog stvora. ali ja slušam vodiča koji tumači grupi ovaj naziv i pokazuje im jedan drugi urezani lik u kamenu. ovaj je na gornjem dovratku. on predstavlja lava.  zato netko iz grupe primjećuje: - nije to zmaj, to je lav ili tigar - ali vodič ostaje pri svome. odvučem ga sa strane i pokažem mu zmaja. a što će više? škola za drugi put. unutra je tijesno. sa stropa treperi umjetno svijetlo i daje pregled građevine. nadam se da je i bez moga opisa jasno kako je zidana.  kroz gornji otvor dodavala se hrana i voda. željezne duple rešetke su na križ. tako je malašan bio taj tamnički otvor. |