UN TEMPO
18.09.2006., ponedjeljak
|
ipak sam se okorađala. spuštila sam se na prvi travnati plato niz skalinatu. lijevo i desno su drvene klupe. na onoj istočnoj strani jedna je klupa krcata torbama, robom. ima je i naokolo. iza platoa prema provaliji je još jedna metalna ograda. vlasnici tih raspremljenih rekvizita sjede s vanjsku stranu ograde. dva mala tubašića. prolazim kraj njih, mislila sam da me neće ni obadat koliko su bili duboko u 'igri'. vjerujte mi, nisu se nimalo dali omesti. još su mi se i javili, bome i ja njima. jedan se pokušao našaliti i doviknuo mi nešto što je sličilo na 'dooobo večer' odgovorila sam mu 'dobar dan', jer još je bio dan. nisam sigurna da me je čuo. odmakla sam se tražeći dobru poziciju, ali ko zavraga baš su oni bili na takvoj jednoj. zato sam i učinila samo jedan snimak da ih (ma to ja mislim) ne ometam.  i morala sam poći dalje, dole, nizdoli ...  |