UN TEMPO
30.06.2006., petak
NUŽNIK, ZAHOD, imena mjesta za nuždu
|
MJESTA ZA NUŽDU (1 Sam 24, 4) o ljudskoj fiziološkoj potrebi piše i najstarija, najkompletnija, najsvestranija, najprevedenija i najčitanija knjiga na svijetu – biblija. istina, to pisac ili zapisivač pisma ne zove nikakvim posebnim imenom. nalazimo aluziju na to u knjizi o samuelu i izrazima: čučne (iz konteksta se razaznaje zbog čega), a intimnost tog trenutka iščitavamo u izrazu 'otišao je tamo radi sebe' (1 Sam 24,4). odatle potječe i nama dobro znan izraz 'idem tamo gdje i car ide pješke'. samuel je bio kralj i zahodio je 'na stranu kako bi čučnuo iz vrlo određenog fiziološkog razloga'. problem s fiziološkom potrebom i mjestom gdje se ona obavlja muči nas od najranijeg djetinjstva. različiti narodi su to mjesto odvajali od mjesta gdje su boravili i spavali, ali su mu kao nečem nečasnom nadijevali različite nazive, koji su tek davali naslutiti o čemu je zapravo riječ. ti stariji nazivi ostali su u našem suvremenom rječniku (iako vjerojatno nismo ni svijesni niti razmišljamo o tome odakle potječu) u današnjim izrazima: 'stolica' ili idem/bio sam 'na stranu'. rekla sam da me je na pisanje ove teme asociralo jedno neugodno iskustvo (osim baglivieve biste). upravo sam na takvom mjestu ne pazeći smočila nogavicu hlača radi mokraće po podu i bila više nego bijesna neurednošću ženskog wc u jednoj ustanovi kao što je bolnica. onda sam se sjetila boba novaka (s. p. novak) i jednog njegovog teksta (koji nažalost više nemam) na istu temu, konkretno, na palmotićevu poemu gomnaida. istina pisano je u sasvim drugom značenju, ali sve zajedno se nekako uklopilo, jer je na ovaj ili onaj način ipak povezano sa šporkecom. eto zato sam postavila konkretno pitanje, jer smo mi u dubrovniku uz riječi: zahod, nužnik, klozet, kasnije 00 i wc, imali i posve specifične nazive. vi ste spomenuli kamarin i đestro, šekret, a ja dodajem logo komodo. da vidimo kakvih sve naziva ima za ovo intimno mjesto koje je i danas često logo komodo nekome tko usput na tom ugodnom mjestu (logo komodo znači udobnost ili udoban kutak) zna pročitati i dnevni tisak. izuzimam bibliju i nejasni prijevod kojim je opisano vršenje nužde i vraćam se u neko doba kad se iz mnogih opisa može zaključiti kako je prostor namijenjen za obavljanje nužde bio na različite načine odvojen, sakriven, prekriven ili posebno označen. stranišče je stari slovenski (ne slavenski) naziv koji ponajbolje opisuje zbog čega je i danas u upotrebi fraza 'ići na stranu' zamjena za ići u/na zahod. ovo nije da bi se dezavuirao zahod kao izraz, nego je to opis negdašnjeg mjesta za taj čin. a to mjesto se je nalazilo na strani, po strani, ili izvan stambenog obitavališta. u vrijeme, kad se za vršenje nužde prestao koristiti obližnji šumarak ili livada, prvi zahodi bili su odvojeni, ograđeni prostori s rupom (otvorom) u drvenoj dasci i gnojnicom ili dubljim ograđenim prostorom s dvojakom svrhom: - vršenja nužde (još jedan izraz je nužnik) i - gnojilištem. umjesto ovako uzdignutog drvenog banka s otvorom i poklopcem kakvi su bili prvi zahodi, radili su se čučavci, zahodi bez sjedala, gdje se je nužda obavljala čučeći. ovi su još i danas u upotrebi ponegdje. za vrijeme au monarhije u sjevernim krajevima postojao je njemački izraz abort, koji je značio sa strane. priručni instrumenti: kahlica, lona, tuta, bokarić, broka, kantorica (tri zadnja izraza se koriste u dubrovniku), su samo poneki od naziva pokretnog nužnika, koje mi prepuni finece još nazivamo i noćnim posudama ili noćnim loncima. e, a sad odakle im je podrijetlo? ovo 'noćnim' je opet iz prije spomenutog razloga što se je zahod nalazio izvan obitavališta, a fiziološka potreba nekad ne bira vrijeme, posebno kad su u pitanju djeca i starija čeljad, pa je trebalo imati i nešto priručno. kahlica dolazi od njemačke riječi kachel, čije je stvarno značenje sjajna glinena pločica. njezino mutno etimološko podrijetlo dopušta i drukčije tumačenje. riječ kahhala znači glinenu posudu, čiji je izvor latinska riječ cacculus. cacculus je istovremeno i lonac (za kuhanje); drugi latinski izraz coccabus ima značenje vrč (kotlić). ovom je pak etimološko podrijetlo u grčkom kakkabas (lonac na tri noge), koji bi čak mogao potjecati i od kakabu kako se na akadskom jeziku naziva vrč; lona je umanjenica od lonac, dakle riječ istog značenja; za tutu ne znam podrijetlo, osim da je umanjenica opće prihvaćena. moguće i dječje tepanje; kantorica je talijanskog podrijetla i dolazi od riječi cantero i znači noćnu posudu, odnosno vrčinu. naknadno pojašnjenje (k.t.): kaktorica je pokretni nužnik sastavljen od dva dijela. prvi dio ima oblik stolca (a može biti i stolas s izrezanim otvorom na sjedećem dijelu, dok je drugi vrčina, bokarić, broka ili posuda postavljena ispod otvora. koristi se za bolesnike. bokarić je umanjenica od riječi bokal (bokar u dubrovniku), dakle vrč, mali vrč. broka je u istoj funkciji i znači kanta s poklopcem za vršenje nužde. princeza i guska su izrazi za bolničke pomične posude. zatvoreničku kibla (podrijetlo njemačka riječ kübel); čabar, što je drvena posuda s pokretnom ručkom, kao i kabao i višenamjenska je; amper je njemački izraz za noćnu posudu; sić ponegdje, također višenamjenska riječ, izvedenica je latinske situle; kofa je opet turski izraz (kova), a gotovo one uz druge namjene (nošenje vode i sl.) imaju ulogu i pokretnog nužnika. gradska čeljad su se koristila nokširom (njemački izraz nachtgeschir, koja je bila od porculana, fina duboka trbušasta zdjela, široko zavrnutih rubova (da ne žulja), najčešće s jednom ručicom (ručka, držač), ukrašena cvijećem ili na drugi način dekorirana. ova posuda držala se u komodama. komode su niski ormarići koji su u donjem dijelu imali određeno mjesto za spremanje bokarića ili vrčine. današnji engleski izraz commode je u upotrebi za klasični pomični zahod. u različite nazive nužnika treba spomenuti u svakom slučaju riječ komode (commode) sadržava uz osnovno značenje i svojevrsnu komotnost, opuštenost i udobnost, što sam na početku kazala. u različitim varijacijama imamo je kao francuski commodites (postoje i drugi izrazi za zahod, koje neću navoditi), latinski commodus do dubrovačkog komodo. nije samo fiziološka potreba i s tim u svezi udobnost proizvela različite izraze za mjesta gdje se je najčešće vršila nužda, već su se izrazi krojili u svrhu označavanja mjesta zato jer je osoba sakrivena od znatiželjnih pogleda. to su mjesta intime. |